I dok se otrovne hemikalije izlijevaju u Neretvu, broj oboljelih od karcinoma raste, a nesnosan smrad onemogućava normalan život, iz gradske uprave Grada Mostara ističu da je: „Situacija pod kontrolom, a medijski natpisi politički motivirani.“

Zbog ovakvog odnosa  nadležnih struktura građani ovih naselja organizuju proteste 10.6. i ističu da će svojim tijelima spriječiti istresanje otpada na deponiju u Uborku.

Godine smrada i kancera

Priča o regionalnoj deponiji koja je izgrađena kraj nekadašnje deponije „Uborak“ predstavlja jasan primjer nesposobnosti gradskih institucija da građanima Mostara omoguće normalne uslove za život.

Nakon zatvaranja stare deponije Uborak, lokalne vlasti zajedno sa Federalnim ministarstvom okoliša i turizma kreću u realizaciju projekta od „vitalnog značaja“ za Mostar.

Ni 13 miliona KM kredita i grantova Svjetske banke „stručnjacima“ iz Grada Mostara nisu bili dovoljni za rješenje pitanje deponovanja otpada.

I umjesto da Grad Mostar kao većinski vlasnik stare deponije JP „Uborak“ d.d. izgrađene po svjetskim standardima, otkupi dionice od malih dioničara, a zatim novac od Svjetske banke uloži u njeno proširenje, lokalne vlasti su osnovale potpuno novo društvo JP Deponija d.o.o. Mostar, tik uz staru deponiju „Uborak“ d.d., u koju su ubrizgale 13 miliona KM kredita i grantova Svjetske banke.

Projekt deponije Uborak realizovan je kroz tri faze od 2009. do 2014. godine. Prve dvije faze realizovane su uz pomoć kreditnih sredstava Svjetske banke u iznosu od 6.270.000 KM, dok je treća faza koja je koštala 4.586.421,35 KM realizovana iz IPA fondova kao nepovratni grant.

Vijeće ministara Bosne i Hercegovine je tokom 2000. godine usvojilo je Strategiju upravljanja krutim otpadom u BiH, a što je bio preduslov da Svjetska banka i europski fondovi odobre povoljne kredite i grant sredstva za zbrinjavanje krutog otpada. U tom dokumentu utvrđen je princip gradnje regionalnih deponija za zbrinjavanje otpada i jedna od tih deponija je utvrđena na lokalitetu Uborak u Mostaru. Nakon čega je isto utvrđeno i Strategijom upravljanja otpadom u FBIH.

Da bi se kreditna sredstva za ove namjene mogla koristiti bilo je potrebno da se za lociranje regionalnih deponija usuglase i kantonalne vlade ali i općine i gradovi gdje se grade deponije.

I kako to obično biva u Bosni i Hercegovini, svaka dobra ideja i svaki zakon kopiran na osnovu postojećih zakona iz Evropske unije na kraju završi tek kao mrtvo slovo na papiru.

Upravljanje deponijom dato je u ruke politički podobnih, a reciklaža, sortiranje i upravljanje otpadom tek retoričke floskule rukovodioca pred kamerama bh. medija. Poput izjave rukovodstva JP Deponije d.o.o. Mostar iz decembra 2018. godine.

“JP Deponija d.o.o. Mostar, posjeduje sve zakonom propisane dozvole za rad. Regionalna deponija se nalazi na adekvatnom mjestu, u skladu sa prostornim planom Grada Mostara, izgrađena je po svim standardima i tehničkim propisima, koje zahtijeva jedna sanitarna deponija. Rezultati ispitivanja se redovno dostavljaju: Agenciji za vodno područje Jadranskoga mora i FMOIT-u do sada nisu uočena nikakva štetna djelovanja, sve vrijednosti mjerenja su u okviru dozvoljenih”.

To je malo otrovno

Nijaz Hodžić stanovnik naselja Vrapčići naglašava da se sumnjive materije iz deponije na „Uborku“ ispuštaju u bujične vode i potoke koji se zatim ulijevaju u Neretvu. Također ističe da je pored dvije postojeće deponije na Uborku nedavno otvorena i treća koja nema potrebnu dokumentaciju.

„Deponija Uborak ispušta kroz potok “Sušicu” iscjedak koji se stvara ispod deponije i onda odlazi u jezero HE Mostar i zagađuje Neretvu. Iscjedak su puštali i ranije u spomenuti potok ali su puštali kada voda nadođe, pa mi to nismo mogli primijetiti tada. Kako kiša pada već danima, vjerovatno su računali da će taj potok proraditi pa se opet neće vidjeti ništa. Obraćali smo se pismenim putem Federalnom ministarstvu okoliša i turizma i oni su uputili inspekcijsku službu dolazila je i komisija Udruženja ribara Mostar pa ih je ovaj smrad tjerao na povraćanje.“

Iako već godinama stanovnici ovih naselja upozoravaju na nesnosan smrad sa kojim žive kao i povećanu stopu pojave karcinoma kod populacije koja je nastanjena na ovom prostoru nadležni uvjeravaju da je situacija pod kontrolom.

To smo mogli čuti i nakon press konferencije na kojoj su predstavnici nevladinih organizacija „Naše društvo“ iz Mostara istakli da se u nakupljenom mulju u prečišćivačima nalazi veliki broj otrovnih materija među kojim i piralen koji se u međunarodnim krugovima tretira kao bojni otrov. Također iz ove organizacije navode da se mulj lageruje mimo procedura, da se radnici na prečišćivačima žale na zdravstvene tegobe te da navodno postoji službeni izvještaj institucija o prisustvu otrova u mulju i otpadnim vodama ali da je taj izvještaj nedostupan za javnost.

Na tvrdnje koje dolaze od predstavnika nevladinih organizacija „Naše društvo“ reagovao je i press centar Grada Mostara koji je u svom saopštenju naglasio da su tvrdnje nevladinih organizacija „zlonamjerne, ničim utemeljene i politički motivirane“.

Prema njihovim navodima mulj se počeo proizvoditi u zadnja četiri mjeseca i da je sastavom identičan poput sadržaja mulja u drugim postrojenjima u BIH.

Tvrdnje nadležnih o politizaciji ekološkog problema Marin Bago iz „Našeg društva“ odbacuje. Naglašava da je dokumentacija predana nadležnom tužiocu te da je predmet označen kao hitan.

„Predali smo nadležnom Tužitelju nalaze od Federalnog zavoda za agropedologiju, ljudi koji su potpisali te nalaze su potvrdili da je situacija takva, tako da su izjave koje dolaze iz Gradske uprave i vodovoda potpuno irelevantne. Tužiteljstvo je predmet označilo hitnim i ja očekujem svaki sat da institucije preuzmu dalje korake. O ovaj problem su se ogriješile desetine institucija ali sad od toga nema ništa. Informacije su javne, dokumenti su tu, ljudi koji su došli iz Federalnog zavoda su potvrdili našu priču i takve navode odgovornih ne želim komentirati. Sve institucije imaju taj nalaz. Od Ljube Bešlića, Uprave vodovoda, Uprave prečistača kao i kompletna gradska administracija. Sada zna Tužiteljstvo, inspekcija, MUP. Mi čekamo da se pogon zatvori i da se odgovorni privedu.“

Bago naglašava da su sve nadležne institucije za rješenje ovog problema podbacile.

„Sve institucije su podbacile. Federalno ministarstvo dalo je nalog da se Uborak zatvori i otvori nova deponija i to se desilo 2014. godine. Stara deponija nije sanirana i otrov iz deponije ide direktno u Neretvu. Koji su to otrovi ja ne znam, jer niko nije radio analizu ali analiza iz prečišćivača je ona koju smo objavili, a što se tiče Uborka nek nam bog dragi pomogne.“

Gradska uprava na čelu sa tehničkim gradonačelnikom Ljubom Bešlićem očigledno nije sposobna da riješi ovaj gorući problem. Razloge treba tražiti u prostoj činjenici, odgovorni za upravljanje gradom na Neretvi svakako žive daleko od Uborka.