Odbornik trebinjskog SNSD-a Milutin Mastilović krajem prošle godine doživio je veliki profesionalni “uzlet”. U razmaku od svega deset dana, istovremeno je sjeo u čak dvije direktorske fotelje i to obje u javnom sektoru – “Elektro-Hercegovini” i “Solarnim fotonaponskim elektranama Trebinje 1”. Zbog odborničkog mandata, ali i suvlasništva u firmi koja posjeduje male solarne elektrane, Mastilović ne bi smio da bude ni na jednoj od navedenih funkcija, ali mu je proizvoljno tumačenje zakona, odnosno nepostojanje određenih zakonskih odredbi, to omogućilo, tvrde sagovornici “Direkta”. U posao sa malim solarnim elektranama nedavno je ušao i Milutinov rođeni brat Vladan i to preko svoje firme “Hercsoft” u čijem vlasništvu je i “Herceg televizija” – medij za koji se u javnosti spekulisalo da, u stvari, pripada genseku SNSD-a i generalnom direktoru ERS-a Luki Petroviću.
Piše: Jelena Denda Borjan
Milutin Mastilović odbornik je SNSD-a u trebinjskoj Skupštini od 2016. godine, a prije nego je postavljen na navedena direktorska mjesta bio je zaposlen u ERS-u, na poziciji upravljanja elektro-energetskim sistemom u realnom vremenu. Za vršioca dužnosti direktora “SFE Trebinje 1”, čiji je osnivač ERS, postavljen je rame uz rame sa istaknutom SNSD-ovkom Majom Kolak koja je imenovana za v.d. izvršnog direktora za finansijsko-ekonomska i pravna pitanja. Deset dana kasnije, u vrijeme političkih smjena u “Elektro-Hercegovini”, zavisnom preduzeću ERS-a, Mastilović je postavljen za v.d-a na novoformiranoj funkciji direktora za terenske operacije. Negira da je na spomenute pozicije došao političkim vezama. Smatra da su ga tu doveli isključivo stručnost i znanje.
“Radim već sedam godina na jednom od najodgovornijih poslova u Elektroprivredi, na kojem radi nas deset elektroinženjera. Imam dovoljno radnog iskustva, radio sam ozbiljne poslove, školovan sam za taj posao, a i mlad sam. Došlo je do reorganizacije u distributivnim preduzećima, formirana su nova radna mjesta, to mjesto u Elektro-Hercegovini je bilo nepopunjeno, ja sam predložen od strane uprave, ne vidim tu ništa sporno”, kaže Mastilović za “Direkt”.
“SFE Trebinje 1” još je u osnivanju, pa je Mastilović, da bi zakonski mogao da sjedi na dvije stolice, u ovom d.o.o. angažovan po menadžerskom ugovoru, odnosno za taj posao ne prima platu. Tvrdi da se solarnim elektranama, osim njega, u RS bavi još samo nekoliko osoba, te da ga je to preporučilo na direktorsku poziciju.
“Potrebno je minimalno dvije godine za prikupljanje dokumentacije da bi se moglo uopšte ući u realizaciju projekta, a ja od svih kolega najbolje poznajem posao oko izgradnje solarnih elektrana i logično je bilo da ću mnogo brže i lakše pristupiti tom ganjanju papira poput dozvola, lokacijskih uslova i slično. Nema tu nekog posla za sada, pa bi bilo glupo da imenujete direktora koji će primati punu platu, a niko ne bi pristao da bude tu bez plate. Kada krene izgradnja, neko bi morao da bude stalno tu, ali vidjećemo da li ću to biti ja ili ću ostati u Elektro-Hercegovini”, kaže Mastilović za “Direkt”.
Ivana Korajlić iz Transparensi internešnala BiH za “Direkt” kaže da Mastilović ne bi smio da bude ni na jednoj od dvije direktorske funkcije na kojima se sada nalazi.
“Po Zakonu o sukobu interesa nespojivo je da odbornik bude u upravi lokalnog javnog preduzeća, ali imamo problem već godinama, jer Komisija za sprečavanje sukoba interesa v.d. direktore ne smatra pravim direktorima, niti smatra da oni imaju ista prava i obaveze kao direktori. Zbog toga se sporimo sa njima godinama, jer zakon nigdje ne razdvaja to dvoje, već stoji da je u pitanju član uprave. Osim toga, predsjednica Komisija za sprečavanje sukoba interesa Obrenka Slijepčević smatra da zavisna preduzeća nemaju isti status kao matična iako to nema nikakve veze, jer oni su javna preduzeća po zakonu. Dakle, sve je stvar proizvoljnog tumačenja zakona koje se u zadnje vrijeme toliko ustalilo da su svi počeli da imenuju direktore za v.d. ako imaju funkciju u stranci ili bilo gdje drugo u vlasti, kako, po tumačenju Komisije, ne bi došli u sukob interesa”, objašnjava Korajlić.
Pare za sunce – porodični biznis
Iskustvo sa solarima na koje se poziva, Mastilović je stekao u privatnom biznisu. Direktor je i suvlasnik firme “Solar 1” u Bileći zajedno sa firmom “Nik-prom” čija je osnovna djelatnost otkup sirove kože. “Nik-prom” je u vlasništvu Nikole Nosovića, tetka Mastilovićeve supruge. “Solar 1” ima samo jednog zaposlenog, i to Mastilovića, ali, kako tvrdi, na dvočasovno radno vrijeme. Sertifikat za svoju prvu malu solarnu elektranu (MSE) od Regulatorne komisije za energetiku (RERS) ova firma dobila je 2015. godine. Tri godine kasnije, dobila je sertifikat za još dvije MSE, a prošle godine i za četvrtu. Sve četiri smještene su na krovovima poslovnih objekata koji su u vlasništvu “Nik-proma”, u krugu nekadašnje fabrike “Bilećanka”.
Prema dokumentima u koje je “Direkt” imao uvid, MSE za “Solar 1”, po sistemu ključ u ruke, gradila je firma “Etmaks” iz Banjaluke. Direktor ove firme, Siniša Maksimović, za “Direkt” kaže da tržišna cijena izgradnje malih solara u prosjeku iznosi 1.000 evra po kilovatu. Prema ovoj računici, Mastilović i Nosović za svoje MSE platili su oko 444.000 evra.
Milutin Mastilović za “Direkt” kaže da su novac obezbijedili tako što su podigli tri kredita ukupne vrijednosti oko million maraka, te da je garant za kredit bila Nosovićeva firma “Nik-prom”, za šta nam je dostavio dokaze. Na pitanje da li je toliki kredit preveliko opterećenje za njegovu platu, Mastilović kaže da je posao sa solarima “veoma dobra investicija sa fiksnim ugovorom”.
To potvrđuju i brojke, ali i naši sagovornici. Prema podacima koje je ERS RS dostavio “Direktu”, za šest godina “Solaru 1” ovo preduzeće isplatilo je 747.699 maraka na ime podsticaja za proizvodnju električne energije. Budući da ima status povlašćenog proizvođača, “Solar 1” će imati garantovani otkup svih proizvedenih količina električne energije ukupno 15 godina i to po garantovanoj cijeni koja važi na dan potpisivanja ugovora. Ta garantovana cijena sastoji se od tzv. referentne cijene koja bi trebala da bude odraz cijene na veleprodajnom tržištu električne energije i premije koju finansiraju građani kroz račune za struju.
Konsultant u oblasti energetike Nihad Harbaš smatra da građani nemaju nikakvu korist od novca koji daju za podsticaje, a da male solarne elektrane, pritom, isplate same sebe za četiri ili pet godina.
“Jedno prosječno domaćinstvo, koje troši 300-400 kWh, plaća mjesečno oko marke po računu, a ako je malo veća firma, ti iznosi mogu biti od 200 do 300 maraka, zavisi od količine potrošnje električne energije. U posljednjih pet godina, skupljeno je preko 100 miliona maraka za naknade za obnovljive izvore energije”, objašnjava Harbaš za “Direkt”.
Ekonomista Damir Miljević ističe da je trenutni sistem za podsticaje relativno netransparentan i da nema svako jednaku mogućnost da bude njegov dio.
“Sistem je zasnovan na samoinicijativnim ponudama, a ne na javnim aukcijama, a premije su dva puta veće od tržišne cijene, pa tu dolazi do svakavih pojava. Kada uz sve to imate u vidu da postoje propisane vrlo niske kvote za mogućnost podsticaja, onda vidite da ne može baš svako uči u sistem podsticaja i da očito neki imaju više mogućnosti od nekih drugih, što se najbolje vidi sa spiska povlaštenih proizvođača iz MSE”, tvrdi Miljević za “Direkt”.
[alert type=”transparent” sc_id=”sc1286133026746”]Mastilović negira i da je zahvaljujući njegovim političkim vezama, za vrijeme mandata SNSD-ovog načelnika Miljana Aleksića, posao u Opštini Bileća dobila njegova supruga Dragana Mastilović. Ona je posao dobila sa srednjom stručnom spremom, kada je već živjela u Trebinju, a Opština joj plaća troškove putovanja na posao. Od kraja 2016. godine do avgusta 2020. njoj je ugovor na određeno vrijeme produžavan tri puta, da bi na kraju dobila stalan posao. “Ne znam šta je tu čudno, to što je ona živjela 20 i nešto godina u Bileći, to poništava što se udala u Trebinje? Ima preko 50 ljudi iz Bileće da dolaze u Trebinje da rade. Nikakve to veze nema sa politikom, nisam je ja zaposlio”, tvrdi Mastilović. Komentar smo tražili i od Miljana Aleksića, ali on nije odgovarao na naše pozive.[/alert]Osim solara braće Mastilović, u posao sa solarnim elektranama u istočnoj Hercegovini među prvima je ušao privrednik Duško Pantović, vlasnik firme “Dineko”, hotela “Nar” i “Iks-ekspres” brze pošte. “Dineko” je veoma čest dobitnik tendera u javnim ustanovama i preduzećima širom RS, a formalni vlasnik MSE je njegova žena. Takođe, u posao sa solarima odavno je ušao i Ranko Bošnjak, uspješni privrednik i odbornik SNSD-a u trebinjskoj Skupštini. Nedavno je zahtjev za preliminarno pravo na podsticaj predala i firma “XT Company” čija je vlasnica Sofija Ćurić, supruga gradonačelnika Trebinja Mirka Ćurića.
Milutin Mastilović negira da su mu političke veze i rad u ERS-u RS pomogle da uđe u unosan biznis sa MSE.
“U ERS-u sam počeo da radim 2015. godine kada sam i potpisao konačan ugovor za podsticaje, ali priprema za taj posao sa MSE trajala je bar dvije godine. Bolje da ne znate koje su neprospavane noći i učenje da bih imao znanje koje sada imam o solarnim elektranama, a sve što se tiče RERS-a i ERS-a, sve je potpuno javno i transparentno, ne postoji bilo kakav prostor za politički i bilo koji drugi uticaj”, tvrdi Mastilović.
Da u sistemu za podsticaje nema prostora za malverzacije za “Direkt” tvrdi i direktor RERS-a Vladislav Vladičić.
“Kad nam dođu zahtjevi za preliminarno pravo na podsticaj, zavedu se po redoslijedu, unosi se datum i vrijeme u naš sistem DMS, mi po tom redoslijedu tražimo od operatora sistema (ERS RS, prim. aut.) da li ima količina za podsticaj, pošaljemo koju godišnju proizvodnju traže, oni nam odgovore i mi donosimo rješenje o preliminarnom pravu ako ima. Što se tiče nas, takav sistem ne ostavlja ni promil prostora za manipulacije, savršeno je uređen”, smatra Vladičić.
Na sajtu RERS-a građanima su dostupni zahtjevi za premilinarno pravo na podsticaj, kao i to ko je odbijen, a ko prihvaćen, međutim, to nije dovoljno da bi se imao potpuni uvid u proces odlučivanja. Ekonomista Miljević smatra da je sistem podsticaja “loš, podložan diskrecionom odlučivanju, a samim tim i korupciji”.
“Vrlo je probitačan i isplativ za povlaštene investitore i njihove finansijere, a apsolutno skup i neisplativ za društvo,privredu i stanovništvo koji ga direktno iz džepa finansiraju, a sami nemaju nikakve realne koristi od toga. Zbog toga ga treba pod hitno ukinuti za proizvodnju električne energije za tržište , naravno, poštujući do sada potpisane ugovore, a novi sistem podsticaja uspostaviti isključivo za proizvodnju za vlastite potrebe, prosjumere i tzv. građansku energiju”, ističe Miljević za “Direkt”.
Od IT sektora, preko medija do solara i restorana
Milutinov brat Vladan Mastilović, sa svojom firmom “Hercsoft”, krajem prošle godine dobio je preliminarno pravo za podsticaj za dvije MSE u Bileći, a nedavno i za deset MSE u Nevesinju koje tek treba da budu izgrađene. Instalisana snaga dva solara u Bileći iznosi ukupno 95,55 kW, što znači da je cijena njihove izgradnje oko 95.550 evra. Prema istoj računici, cijena deset MSE koje “Hercsoft” treba da gradi u Nevesinju iznosiće 1.470.000 evra.
Vladan Mastilović za “Direkt” tvrdi da ga je izgradnja solara u Bileći koštala oko 120.000 maraka zbog samostalnog rada na dokumentaciji i nabavke povoljnije opreme. Kako saznajemo iz ERS-a, njegova firma do sada nije dobila novac za podsticaje, jer još nije evidentirana kao aktivni proizvođač. Mastilović je po struci informatičar, pa je novac, tvrdi, zaradio od programiranja.
“Bavim se frilensingom nekih 12 godina u kontinuitetu, većinom sam se bavio informatikom, imam sopstveni CMS za sajtove, radio sam preko 20 sajtova ovdje i u okruženju. Kad je brat pokrenuo MSE, pokrenuo sam jedan servis za monitoring i daljinski nadzor solarnih elektrana, prodao sam ga u inostranstvo, ali sam zadržao pravo da se njime mogu baviti u sopstvenoj državi, pa sam dio novca uložio i odatle. Investiciju u solare u Nevesinju planiram da radim iz kreditnih sredstava, a još ne znam koliko će koštati”, tvrdi Mastilović za “Direkt”.
“Hercsoft” je registrovan u Trebinju, nekoliko godina imao je samo jednog zaposlenog, a od prije dvije godine nijednog. Mastilović tvrdi da za njega rade ljudi iz različitih gradova te da su angažovani po ugovorima o djelu i autorskom djelu. Prema podacima sa sajta Akta.ba, prosjek godišnje dobiti ove firme je oko 120.000 maraka.
Sa druge strane, “Herceg televizija” koja je formalno u vlasništvu “Hercsofta” trenutno posluje sa gubicima. Kako “Direkt” saznaje, zbog nastalih dugovanja ovoj televiziji Poreska uprava RS nedavno je popisala imovinu. Zbog otvorene podrške SNSD-u i javnog novca koji preko namještenih tendera ovaj medij najčešće dobija od Grada Trebinja, HET-a i ERS-a, u javnosti se spekulisalo da je njegov stvarni vlasnik Luka Petrović. Vladan Mastilović za “Direkt” negira ove tvrdnje. Međutim, kaže da se “ne petlja” u menadžerski posao “Herceg televizije” iako je njen vlasnik.
“Iskreno, previše posla imam i oko ovog što sam nabrojao, radim po 16 sati dnevno. Meni je ključno da na kraju godine vidim kako stojimo finansijski i kako da unaprijedimo poslovanje. Najbitnije mi je da to funkcioniše, žao bi mi bilo da se ugasi, trudim se da im pomognem koliko mogu. Ja ne finansiram Herceg TV, on ima svoje prihode od marketinških aktivnosti, ne dotiram ja sredstva”, kaže Mastilović.
Izričito negira da njegovi poslovi i on lično imaju ikakve veze sa SNSD-om. No, zanimljivo je da je baš u vrijeme kada je postao vlasnik “Herceg televizije” dobio posao u HE “Dabar”, zavisnom preduzeću ERS-a RS. Prethodno je napustio posao u Oružanim snagama BiH.
“Nisam dobio posao politički, firma mi se nalazila u Trebinju, pa mi je bilo bitno da budem tu. Pojavila se pozicija IT menadžera u HE Dabar, ja sam se pojavio na Birou i zaposlio se”, tvrdi Mastilović.
Na našu konstataciju da to znači da je za posao znao unaprijed, jer je dao otkaz u Oružanim snagama, Mastilović kaže: “Stvar je da je iskazana potreba za zaposlenjem IT menadžera, ja sam predao papire, kako su oni odlučivali, ne znam, neću da ulazim u to”.
Osim navedenih poslova, Mastilović je suvlasnik i firme “Softiko” koja se, takođe, bavi programiranjem. Njene finansije nisu dostupne na sajtu Akta.ba, ali je vidljivo da firma često direktnim sporazumima dobija poslove u javnom sektoru. Mastilović kaže da “Softiko” zarađuje “solidno” i da većinu poslova obavlja za privatne firme.
Mastilović je prošle godine ušao i u privatni biznis sa restoranom. Suvlasnik je i direktor firme “Kukurić”, zajedno sa bivšim vlasnikom “Herceg televizije” Dragutinom Papovićem i vlasnikom firme “Grafopres” Milenkom Kukurićem. I za ovaj objekat u javnosti se spekulisalo da, u stvari, pripada genseku SNSD-a i direktoru ERS-a Luki Petroviću, ali Mastilović ove navode odbacuje kao “degutantne”.
“Nakon kupovine televizije, u nekom razgovoru smo Drago Papović i ja došli do toga da je to dobra ideja, vidjeli su u meni mladost i energiju i da znam da funkcionišem i da mogu. Milenko Kukurić je vlasnik objekta i lokacije, sa nama je ušao u tu priču, čekamo otvaranje, a sve se usporilo zbog situacije sa koronom. Imaćemo menadžment i zaposliti 15-20 ljudi. Objekat je u završnoj fazi izgradnje, Kukurić ga je završio, a mi ćemo ga opremiti. Sad da mi neko da ne znam koje pare, nikad ne bih otvorio restoran, ali u ovoj situaciji, na onakvom mjestu, nisam mogao da odolim i da odbijem takvu priliku”, kaže Mastilović.
Na pitanje kako će sve postići vremenski i finansijski, kaže da to “jesu veliki zalogaji”, ali da najviše vremena radi za “Hercsoft” dok se njegove ostale firme “bore same”.
Zbog manjkavosti postojećih zakona u RS ili nepostojanja drugih, poput Zakona o porijeklu imovine čije donošenje vlast obećava već godinama, građanima ostaje ogroman prostor za sumnju u to ko poslove dobija političkim vezama, a ko svojim profesionalnim referencama.
“Sve se može dok god je zakon takav da se ne odnosi na direktore javnih preduzeća mimo nosilaca javnih funkcija i što nema odredbi u smislu članova bliže porodice. Čak nemamo definisano kako treba ako je neko direktno nosilac javne funkcije i vlasnik privatnog preduzeća, nemamo adekvatne odredbe da se spriječi sukob interesa u tom smislu, a kamoli da govorimo i firmama koje su u vlasništvu bliže porodice”, zaključuje za “Direkt” Ivana Korajlić iz Transparensi internešnala BiH.
