HomeinterviewVLASENIČKA TUGA PREGOLEMA:...

VLASENIČKA TUGA PREGOLEMA: Sve Kraljevićeve igre bez sudskog epiloga

Optuženik za ratne zločine, načelnik Miroslav Kraljević pokrenuo je niz projekata u Vlasenici, od kojih je samo imao koristi. Projekat spalionice plastike je na čekanju, ski centar Igrišta je simbol propadanja, ukidao je vatrogasce, pravio dilove s „velikim biznismenima“ iz Rusije.

VLASENICA – Vlasenica, mala općina u Bosni i Hercegovini, ima teško naslijeđe ratne prošlosti. Gradom upravlja Miroslav Mićo Kraljević, bivši komandant jedinice “Jurišnici,” koji se trenutno suočava s optužbama za ratne zločine pred Sudom Bosne i Hercegovine.

Prošlost je odavno prošla, a u atmosferi kontinuiranog pritiska, mnogi Kraljevićevi neistomišljenici napuštaju grad. Oni koji ostaju žive u strahu ili su marginalizirani.

Posljedice Kraljevićeve politike osjetili su mnogi, a oni koji su se usudili suprotstaviti, poput vatrogasaca iz Vlasenice, platili su visoku cijenu. Naime, vatrogasna jedinica je raspuštena 2023. godine, a preostali vatrogasci su dobili otkaze nakon što su odbili podržati političke skupove vladajuće stranke.

 Igre oko Ski-centra “Igrišta”

Mnogi su Kraljevićevi potezi bili nerazumljivi i završili kao fijasko.

Projekat spalionice plastike u Vlasenici, koji je pokrenuo Miroslav Kraljević i dalje je na čekanju. Umjesto toga, pažnja se sada preusmjerava na ski-centar Igrišta, koji je postao simbol propadanja i neuspjelih projekata u ovoj opštini.

Ski-centar Igrišta, koji je nekada bio jedan od najvećih u regiji, započeo je rad 1985. godine i imao je ski-stazu dužu od šest kilometara. Međutim, nakon što je Vlada Republike Srpske 2008. godine otkupila imovinu propalog hotelsko-turističkog preduzeća „Zvijezda“ iz Vlasenice i formirala Akcionarsko društvo „Igrišta“, centar je ubrzo propao. Iako su neki kapaciteti djelimično renovirani, radnici su otpušteni, a centar je prepušten propadanju i vandalizmu.

Vlada RS je 2008. godine investirala u renoviranje, no ski-centar nikada nije vratio  nekadašnji sjaj. Posljednji finansijski izvještaji društva sačinjeni su 2011. godine, a Investiciono-razvojna banka RS je 2015. godine izrazila sumnju u mogućnost prodaje akcijskog kapitala, ukazujući na nedostatak zainteresovanih kupaca. Poreska uprava RS je pokrenula postupak prinudne naplate zbog duga od 237.460,13 KM, a likvidacioni postupak nad AD „Igrišta“ Vlasenica trenutno se vodi pred Okružnim privrednim sudom u Istočnom Sarajevu.

Lokalno stanovništvo sumnja da će obnova Igrišta završiti kao mnogi drugi projekti u Vlasenici, poput trga gdje su ploče morale biti zamijenjene ubrzo nakon otvaranja.

 Kontroverze oko vatrogasne službe

No, to nije sve. Nakon što je početkom 2023. godine SO Vlasenica na prijedlog načelnika Miroslava Kraljevića ukinula Vatrogasnu jedinicu, a zaposlene podvela pod status neraspoređenih, neposlušni vatrogasci su vrlo brzo dobili otkaze. Vatrogasnu djelatnost prepuštena je komunalnom preduzeću.

Zašto su ugašeni vatrogasci? Jedini koji je javno progovorio bio je Siniša Purtić, dugogodišnji vatrogasac.

“Mi smo tokom predizborne kampanje 2018. godine odbili da idemo po stranačkim skupovima. Te je godine jak vjetar oborio bilbord SNSD-a u blizini Osnovne škole u Vlasenici. Tu bilbord nije smio ni biti. Onda nas je pozvala načelnica Odjeljenja za urbanizam i rekla da bilbord moramo podići. Mi smo odbili da na osnovu usmene naredbe idemo na teren. Ja da dižem bilbord neke političke stranke, u uniformi i sa vatrogasnim vozilom, ma ne pada mi na pamet”, navodi Purtić.

Zbog takvog stava ostao je bez posla. Da se radi o mogućem krivičnom djelu uvjeren je advokat Din Tešić čija kancelarija pro bono zastupa vatrogasce iz Vlasenice.

“Ovo je očigledan nastavak zastrašivanja vatrogasaca u Republici Srpskoj počinjen od određenih lica koja suprotno Zakonu i Kolektivnom ugovoru žele da određuju ko su podobni, a ko nepodobni radnici kojima će se oduzeti sva zakonska prava. Posebno je opasno ponašanje načelnika i drugih lica u Opštini Vlasenica koji su ukinuli Vatrogasnu jedinicu, ostavljajući sve građane Opštine Vlasenica bez zaštite usljed požara”, izjavio je advokat Tešić.

Kada je Kraljević shvatio da je počinio moguće krivično djelo, zaključen je nezakonit ugovor s načelnikom opštine Milići, a onda je pokrenuo inicijatvu formiranja Dobrovoljnog vatrogasnog društva.

Sukob s ruskim partnerima

Nakon što je ukinuo vatrogasnu jedinicu, načelnik Vlasenice, Miroslav Kraljević, planirao je otvaranje spalionice plastike u krugu nekadašnje fabrike „Finali“, sada poznate kao „Ecoplast“. Prema dostupnoj dokumentaciji, Kraljević je direktor i suvlasnik „Ecoplasta“, zajedno s ruskim državljaninom čečenskog porijekla, Aslanbekom Rostakhanovim.

Prije nego što je došlo do nesuglasica između Kraljevića i Rostakhanova, Vlasenica je svjedočila prvom građanskom buntu u poslijeratnoj historiji. Peticiju protiv otvaranja spalionice potpisalo je više od 2.000 građana. Međutim, Branislav Petković, službenik opštinske administracije, odbio je protokolisati peticiju, što je mnoge navelo da ga smatraju Kraljevićevim poslušnikom.

Smanjiti ton ezana

Siniša Purtić, član neformalne grupe ekoloških aktivista iz Vlasenice, izjavio je da Petkovićeva akcija predstavlja krivično djelo, ali da ih nije spriječila u organizaciji protesta. Aktivisti su, uprkos pokušajima diskreditacije i optužbama za stranačku pripadnost i suradnju s udruženjima iz Federacije BiH, uspjeli održati proteste. Grupa planira uskoro registrirati se kao zvanično udruženje.

Kad su se u kampanju protiv spalionice uključili aktivisti „Karton revolucije“ iz Tuzle, Kraljević i vlasenički SNSD pokušali su podići nacionalne tenzije. Objavili su saopštenje u kojem je grupa građana tražila smanjenje tona ezana s gradske Hajrija džamije. Pokušaj izazivanja nacionalnih tenzija nije uspio, pa su Kraljević i lokalni SNSD etiketirali potpisnike peticije kao stranačke igrače i izdajnike. Unatoč ovim naporima, građanski bunt u Vlasenici nije bio spriječen, i po prvi put poslije rata, građani su digli glas protiv Kraljevićeve, kako su je nazvali, diktature.

Dok je ignorisao proteste građana, Kraljević je istovremeno došao u sukob s ruskim partnerom Rostakhanovim.

Natalija Stanisavljević, pravna zastupnica preduzeća „MS Milošević“, koja ima objekte unutar kompleksa „Ecoplast“, tvrdila je da joj je Kraljević prijetio i tražio da ovjeri svoju ostavku kod notara, uz upozorenje da misli na svoju porodicu.

Pri povratku iz Vlasenice, Rostakhanov i njegovi ruski partneri zaustavljeni su na području Zvornika, ispod Hotela „Vidikovac“, gdje ih je policija legitimisala i privela u Policijsku stanicu Zvornik. To je, kako tvrdi advokatica Ozrenka Jakšić, urađeno po nalogu tužioca iz Vlasenice, ali bez jasnog razloga ili opravdanja. Stanisavljevićeva je, kako je dodala Jakšić, bila optužena za uzimanje pečata firme i ključeva prostorija, što je, prema njenim riječima, bila njena zakonska obaveza kao zastupnika firme.

Pitanje koje ostaje bez odgovora je zašto su Milorad Dodik i SNSD šutjeli o privođenju ruskih državljana, posebno s obzirom na to da je u to vrijeme Dodik bio na sastanku s Vladimirom Putinom u Rusiji. Navodno je Putin bio obaviješten o hapšenju putem diplomatskih kanala, ali Dodik se o tom pitanju nije izjasnio.

Neformalna grupa ekoloških aktivista iz Vlasenice na kraju je izrazila sumnju da će planirana spalionica ikada biti realizirana, ali ističu da će ishod sukoba između Kraljevića i Rusa tek biti poznat.

Sumnjivi tender za rekonstrukciju trga

Opština Vlasenica isplatila je više od miliona maraka preduzeću „Zvornikputevi“ za rekonstrukciju trga i izgradnju spomenika u centru Vlasenice.

Ovaj posao je dodijeljen bez konkurencije, jer na tenderu nije bilo drugih ponuđača. To ne iznenađuje, s obzirom na način sprovođenja čitave procedure, koja je eliminisala sve potencijalne konkurente u startu.

Savo Erić, vlasnik preduzeća „Zvornikputevi“, već dugo je favorit kada su u pitanju javne nabavke u zvorničkoj regiji. Njegove poslovno-političke veze očigledno su igrale ključnu ulogu i u ovom slučaju. Naime, zbog sukoba interesa, Eriću je još 2010. godine uskraćen mandat poslanika u Parlamentu Bosne i Hercegovine.

Načelniku Vlasenice, Miroslavu Kraljeviću, očigledno je bilo veoma stalo da ovaj posao dodijeli Erićevoj firmi, s obzirom na maksimalno skraćene rokove u procedurama javnih nabavki. Naime, obavještenje o javnoj nabavci objavljeno je 28. decembra prošle godine, dok je 17. januar bio krajnji rok za preuzimanje tenderske dokumentacije. Samo dan kasnije, 18. januara, istekao je rok za dostavljanje ponuda, a već 19. januara, načelnik Kraljević je potpisao Odluku o izboru najpovoljnijeg ponuđača.

Imajući u vidu da se u opštini Vlasenica, između 28. decembra i 17. januara, više praznovalo nego radilo zbog državnih i vjerskih praznika, nije ni čudo da je na tender pristigla samo jedna ponuda. No, to nije jedini razlog zbog kojeg „Zvornikputevi“ nisu imali konkurenciju. Tenderski uslovi takođe su išli na ruku ovoj firmi. Naime, od ponuđača se zahtijevalo da posjeduju asfaltnu bazu koja nije više od 100 kilometara udaljena od lokacije izvođenja radova. Iako je ovaj uslov tehnički opravdan, jasno je da eliminiše svaku konkurenciju „Zvornikputevima“ u tom regionu, gdje asfaltne baze nisu česta pojava.

Znakovito i upitno  skraćivanje rokova

U Transparency International BiH smatraju da skraćivanje rokova, iako zakonito, može biti upitno, jer na taj način se uskraćuje mogućnost postizanja aktivne i pravične konkurencije. Kraćim rokovima se, svakako, ograničava konkurencija.

„Zvornikputevi“ su, pored redovnih poslova izgradnje i rekonstrukcije putne infrastrukture, sada angažovani i na umjetničkim radovima. Naime, ovom preduzeću povjeren je posao koji podrazumijeva vajarske i livarske radove, što zvuči nevjerovatno, s obzirom na njihovu primarnu djelatnost. U tenderskoj dokumentaciji nigdje nije navedeno ništa što bi ukazivalo na tehničku i profesionalnu sposobnost ponuđača za izvođenje ovakvih radova, iako su oni precizno navedeni u dokumentaciji.

Među radovima koji su specificirani u tenderu spominje se „Vajanje i livenje od bronze kompozicije spomenika od 7 članova u svemu prema uputstvima umjetnika“. Za ovaj posao angažovan je podizvođač, a livenje spomenika, čiji je autor vajar Kirl Mukaetov, izvodi se u livnici „Janković“ u Smederevu.

Sve navedeno čini Vlasenicu jednom od najnesretnijih lokalnih sredina u Bosni i Hercegovini, gdje načelnik Miroslav Kraljević drži pod kontrolom zakonodavnu vlast.

Koliko god neuspjelo vodi opštinu, Kraljević ne zapostavlja privatni biznis. Fokus je objavio kako Kraljević u Dragaševcu ima i pilanu Ecoplast, tačnije 70 posto vlasništva koje je procijenjeno na oko 800.000 maraka, a spominje se i kao jedan od osnivača poljoprivredne zadruge Zdravo, također iz Vlasenice, a koja je, interesantno, od općine dobila besplatno na korištenje poljoprivredno zemljište.

Prema imovinskom kartonu koji je 2015. godine dostavio Centralnoj izbornoj komisiji, još tada je bio milioner.

Krajem 2017. godine Tužilaštvo BiH je protiv njega i još tri osobe podiglo optužnicu za ratne zločine. Kraljević je bio komandant tzv. Specijalne policijske jedinice, čiji su pripadnici silovali, pljačkali, ubijali i zatvarali vlaseničke Bošnjake.

Na čelu Vlasenice je već drugi mandat.

I kandidat je i za treći.

(INTERVIEW.BA)

Nastavite čitati:

ORILO, GORILO: Kako je pao Ibro Berilo?

Akcija u kojoj je uhapšen dugogodišnji vladar opštine Trnovo izvedena je pod kodnim nazivom Incitat. A Incitat je, sjećamo se pomalo iz povijesti, bilo ime omiljenog konja rimskog cara Kaligule, koji je toliko ili volio konja ili poludio, pa...

OPĆINA NOVO SARAJEVO: A sve je počelo kupovinom jednog električnog automobila

No, električno je vozilo vrh ledenog brijega. Mimo Vijeća nabavljena je dekorativna rasvjetu koja je u prvoj fazi koštala 400.000 KM. Tenderi su, prema prijavama, unaprijed određeni za kompanije, poneke i Tanovićevih prijatelja. Tužilaštvo je zaustavilo javnu nabavku softvera...

Da li će Vlasenica postati deponija smeća: Fabrika Miće Kraljevića ugrožava živote hiljade građana

Na svu sreću pa u RS postoje ekološki aktivisti koji pomno prate ovakve slučajeve, tako da je „Centar za životnu sredinu“ Banjaluka jedini dostavio primjedbe na Studiju uticaja na životnu sredinu, a potom i pokrenuo upravni spor protiv rješenja o odobravanju Studije, koje je Kraljevićevoj firmi izdalo Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju.