U trebinjskoj skupštini, prema podacima koje smo dobili od njenog predsjednika Dragoslava Banjka, za nepune četiri godine bez ijedne primjedbe, prijedloga ili diskusije je bio odbornik Momir Gvozdenović – predstavnik nacionalnih manjina, dok su odmah poslije njega najmanje javljanja redom imali odbornici SNSD-a.
Nacionalne manjine u Trebinju bez javnih primjedbi i prijedloga
Tako posmatrajući statističke podatke o broju javljanja za skoro četiri godine, ako bismo Gvozdenovića posmatrali kao isključivo predstavnika crnogorske manjine, kako se predstavlja, ili drugih manjina, reklo bi se da one u Trebinju nemaju ni primjedbe ni prijedloge.
To što je gotovo četiri godine ćutao u Skupštini, Gvozdenoviću nije tema.
Na naše pitanje smatra li da je opravdao povjerenje glasača, s obzirom na to da se u dosadašnjem mandatu nije oglašavao iz skupštinskih klupa, Gvozdenović nam je u kratkom razgovoru rekao: “A to, ja sam kontao nešto treba, pusti to”.
Pokušali smo da dobijemo objašnjenje zbog čega ima takvu reakciju, međutim nakon toga se naša telefonska veza prekinula.
Prije, očigledno spornog pitanja, Gvozdenović nam je, pak, rekao da predstavlja crnogorsku nacionalnu manjinu.
Pored Gvozdenovića koji se nije nikako oglašavao iz skupštinskih klupa, najmanje javljanja imali su odbornici vladajuće stranke.
Tako je SNSD-ov Igor Vujović na Skupštini diskutovao tek jednom. Odmah za njim je njegov stranački kolega Aleksandar Bodiroga koji je za nepune četiri godine imao tri diskusije.
Bodirogu je javnost upoznala po našoj priči o firmi – „Xplode media“, koja se dovodi u vezu sa njim, a koja je dobila posao od Elektroprivrede Republike Srpske za reklamiranje preduzeća na sportskim, kulturnim, humanitarnim i drugim manifestacijama i događajima.
SNSD-ov niz po malom broju javljanja prekida odbornik Ujedinjene Srpske Đorđe Mijanović koji je za nepune četiri godine imao četiri diskusije.
Malo priče pred skupštinskom govornicom je, u ovom mandatu, i iza SNSD-ovog Ranka Bošnjaka, koji je imao dvije diskusije, dvije replike i dva kriva navoda. No, njegov mandat je obilježila prijava za sukob interesa, jer je njegova firma izvodila radove na ugradnji reflektora na stadionu Police, o čemu je Direkt isvještavao u više navrata.
Pored njega, pred govornicom se nije puno isticao ni Veljko Buđen, doduše iza njega je kraći mandat, jer je u Skupštinu ušao kao odbornik SNSD-a početkom prošle godine, nakon što je Milica Ijačić izabrana za narodnu poslanicu. Buđen je do sada imao jednu diskusiju, dvije replike i jedan krivi navod.
S druge strane, najviše javljanja u Skupštini je imao Nebojša Milišić, odbornik Lise za pravdu i red koji je i jedini ostvario trocifren broj javljanja.
On je za četiri godina imao čak 172 diskusije, 76 replika i 67 krivih navoda.
Poslije Milišića po broju javljanja slijedi odbornik Socijalističke partije Rajko Ćapin, koji je imao 80 diskusija, 11 replika i sedam krivih navoda.
Dobijeni podaci, kako nam je rekao predsjednik Skupštine Dragoslav Banjak, pokazatelj su kvantiteta, a ne kvaliteta rada odbornika u trebinjskoj Skupštini.
„Javiti se na Skupštini ne znači istovremeno i kvalitetno diskutovati i biti konstruktivan”, rekao je za “Direkt” Banjak.
Komentar na aktivnost odbornika tokom skupština ranije je imao i gradnoačelnik Trebinja Mirko Ćurić.
„Činjenica je, opet to ponavljam, nekada je bolje ćutati“, rekao je ranije novinarima gradonačelnik Trebinja Mirko Ćurić, ne obrazlažući dalje svoju izjavu.
S druge strane, najglasniji odbornik Milišić smatra da je javna diskusija njihova obaveza, te da ih je zato narod i izabrao.
“Nisam došao tamo da ćutim. Dosta smo stvari uradili i mi kao opozicionari, jer nama ko god se obratio mi smo iznijeli njegov problem na Skupštini”, rekao je Milišić.
Građani bi trebali uskratiti podršku odbornicima koji ne zastupaju njihove interese
Prema riječima politikološkinje Nikoline Lozo, zadatak odbornika u teoriji i praksi se značajno razlikuje.
“Zadatak odbornika u teoriji je da zastupa interese građana lokalne zajednice koja ga je izabrala, odnosno u kojoj živi. U praksi je drugačije, jer mi vidimo da su odbornici obično zastupnici stranke koja ih je kandidovala bez obzira što su im građani dali povjerenje”, kaže za “Direkt” Lozo i dodaje da je ne iznenađuje ni aktivnost odbornika u Trebinju, jer većini odbornika koji dolaze iz vladajuće koalicije odbornički mandat je dodatni posao i oni u Skupštinu dolaze kako bi bili prisutni na glasanju.
“Smatram da je to loša praksa, jer građani ne daju povjerenje nekome kako bi on ćutao. Pravdati ćutanje u Skupštini radom na terenu mislim da nije relevantno, jer svjedoci smo da se na terenu radi par mjeseci pred izbore kako bi se obezbjedila podrška stranci i kandidatu”, rekla nam je Lozo i dodala da ova pojava nije nova i jedini način na koji možemo uticati kao građani jeste da se uskrati podrška tim kandidatima.
A prema zvaničnoj listi kandidata za odbornike, koju je trebinjski SNSD već objavio, podršku građana na predstojećim lokalnim izborima neće ni tražiti navedeni odbornici koji su većinom ćutke potrošili svoj mandat, pošto se, ovoga puta, nisu ni našli među ponuđenim kandidatima.
Umjesto odbornika ćutologa Veljka Buđena, na listu će njegov sin Miodrag. Vrijeme će pokazati, ukoliko i dobije odbornički mandat, hoće li nastaviti očevim stopama ili će on pak imati šta da kaže.
