O nevidljivim ženama, Trebinjkama ili onim koje je životni put doveo u Trebinje, kome su ostavile mnogo ili ga pak učinile prepoznatljivim, govorilo se danas u Muzeju Hercegovine u Trebinju, u okviru panel diskusije pod nazivom “Nevidljive”.
Iako su danas žene jednim dijelom prisutne u javnom životu i na rukovodećim funkcijama, pažnja javnosti je, ipak, više na njihovim muškim kolegama.
Nevidljive su sve one žene koje su zahvaljujući svojim zanimanjima i angažmanu doprinijele razvoju Trebinja kroz istoriju, ili to čine i danas, ali se o njima zna vrlo malo ili nimalo.
Stoga je namjera učesnica panel diskusije “Nevidljive” bila upravo ta da ih na ovaj način ožive, ali i da zainteresuju i informišu zajednicu o njihovom životu, vrijednostima za koje su se zalagale, ili se danas zalažu, te njihovom doprinosu društvu.
Ifeta Ćesir Škoro, predsjednica Inicijative građana i građanki Mostara, koji realizuju projekat “Nevidljive žene Mostara i Hercegovine”, kaže da društvo duguje ženama, koje su ostavile traga u Hercegovini, to da ih pamte i spominju.
“Izabrali smo Trebinje kao centar Hercegovine u kojem su, po našim podacima, brojne žene ostavile traga. Znam da je bilo mnogo poznatih Trebinjki. Bilo bi šteta da ih ne spominjemo. Sigurna sam da mnogi Trebinjci ne znaju kakve su žene imali, da su i po Trebinju hodale znamenite žene koje su imale šta reći i to su i govorile. Mi smo ih zaboravili”, kazala je Ćesir Škoro.
Drugi dio projekta fokusiran je na žene koje danas žive i rade za dobrobit zajednica širom Hercegovine.
“Trudili smo se da iščupamo te žene iz sjene. Želimo da pokažemo da ovo nije samo muški svijet, izvinjavamo se muškarcima, ali neka nam dopuste da i mi živimo”, navela je ona.
Jedna od panelistkinja, Ljiljana Čičković, predsjednica Ženskog centra u Trebinju, navela je primjer kako je tragajući o biografiji Radmile Tupanjac shvatila da podataka o njenom životu gotovo da i nema, dok je mnogo podataka o njenom mužu Branku, ktitoru Hercegovačke gračanice.
“O njenom suprugu ima jako puno podataka. Naravno da zaslužuje da bude, ali o njoj, osim toga da je ktitorka, ja nisam mogla da pronađem nijedan podatak koji je javan”, kazala je Čičković.
U okviru svog govora, Čičković je istakla više žena, njenih savremenica i sugrađanki, koje svojim radom i aktivizmom čine grad boljim i prepoznatljivijim u svijetu. Između ostalih, govorila je o glumici Nataši Ninković te plivačici Ivani Ninković, zatim o trebinjskim doktorkama, psihologinjama, manekenkama, direktorkama i drugim ženama.
“Vrlo je malo vremena, trebalo bi se danima pripremati i još duže pričati o svakoj ženi koja zaslužuje priliku da bude vidljiva. Sada su žene vidljivije i vidljiviji je njihov rad i doprinos, ali to svakako nije u onom rangu kako bi trebalo da bude. Trebalo bi da i ulice dobiju imena po ženama koje su doprinijele razvju našeg grada i to bi bilo nešto što bi u narednom periodu moglo da pokrene naše udruženje”, kazala je Čičković.
Jedna od žena savremenica, koja, kako se moglo čuti, svojim radom zaslužuje značajno mjesto u zajednici, na čelu je Muzeja Hercegovine u Trebinju. Ivana Grujić, mr arheologije, bila je ujedno i panelistkinja koja je govorila o značaju žena koje su kroz istoriju obilježile ovo podneblje. Za mnoge od njih ljudi u Hercegovini su tek čuli, ali su im manje poznata njihova djela. Otuda potreba da se i na ovaj način osvijetli njihov rad.
“Mi smo čuli za kraljicu Jelenu Anžujsku, ali ne znamo šta je ona sve uradila za Trebinje. Istorijski izvori govore da je imala svoj dvor, ali s obzirom na to da je i u Brnjacima imala školu za devojke, možemo da pretpostavimo da je razvijala i ovde tako neku vrstu delatnosti. Ona nije Trebinjka, ona je Francuskinja poreklom, ali ja skrećem pažnju na početke spominjanja žena vezanih za istoriju. Drugi deo akcenta je na ženama umetnicama, tu je pre svega Ksenija Kantoci, rođena u Trebinju, ali je svoj život nastavila u Zagrebu. Ona je čuvena vajarka, kiparka. Pomenućemo i Milenu Šotru Gaćinović koja je rođena u Stocu, ali zahvaljujući njenom poklonu naš muzej je 1980. godine dobio putopise kroz Hercegovinu i Rusiju. Ona je prva žena Hercegovka koja je legat poklonila muzeju”, navela je Grujić.
Sa posebnim pijetetom pričala je o prvoj upravnici trebinjskog muzeja, Beograđanki koja je došla u Trebinje – Ljubinki Kojić te o Persidi Kočišević, osnivačici Službe za transfuziju u trebinjskoj bolnici.
Kada je u pitanju novija istorija i žene koje su je obilježile, a više nisu žive, Grujić je istakla Branku Ratković, koja je, kako je navela, hrabra žena i dijete Industrije alata, zatim osnivačicu “Kola srpskih sestara” Jelenu Odavić te plivačicu Anu Čučković koja je poginula u saobraćajnoj nesreći u 18. godini.
“Kada je u pitanju svet religije tu je i mati Teodora koja nije Hercegovka, ali koja je podigla manastir Duži. Iz sveta muzike izdvojila bih čuvenu Bebu Selimović, najpoznatiju interpretatorku sevdalinke”, navela je Grujić i podsjetila na značaj Marije Brusman, krojačice i glumice, po kojoj se i danas zove mjesto u Trebinju – Marijin dvor.
Na kraju diskusije Grujić je zaključila da će društvo biti zdravo onda kada muškarci na ovaj način budu pričali o ženama, osvrćući se na to što su današnjoj diskusiji prisustvovale isključivo žene.
