Vjetropark na Ivoviku se gradi rekordnom brzinom. U proteklih par mjeseci Grad Livno donosi dvije odluke kojima se omogućio priključak na mrežu tom vjetroparku. Prvo je donesena odluka da se javnim natječajem proda zemljište za gradnju priključnog dalekovoda, zatim se usvojila nova odluka da se zemljište proda direktnom pogodbom bez javnog natječaja, saznaje Hercegovina.info.

Također, dva vjetroagregata su napravljena na novoj lokaciji mimo glavnog projekta, što je podrazumijevalo brojne izmjene u dokumentaciji na svim razinama vlasti.

Vidi se dobra volja vlasti u Livnu da se kineskom investitoru izađe u susret kako bi  preskočili administrativne barijere kad je ovaj projekt u pitanju. Na stranicama kineske tvrtke sa sjedištem u Sarajevu  https://veivovik.ba/ dostupni su podatci o očekivanoj godišnjoj proizvodnji vjetroelektrane tako da je sada moguće izračunati koliki će biti godišnji prihod Grada Livna od vjetroparka.

Naime, navedeno je da je očekivana godišnja proizvodnja vjetroelektrane 259.000 MWh. Ako uzmemo zajamčenu otkupnu cijenu električne energije iz obnovljivih izvora  od 63 eura/MWh ispada da će vjetropark imati godišnji prihod 16.32 milijuna eura.

Koncesijska naknada koju će kineski investitor plaćati po ugovoru je 1.5 posto ostvarenog prihoda. Tih 1.5 posto se dijeli 50:50 na proračun Grada Livna/Općine Tomislavgrad i proračun Županije.

Obzirom da je 11 vjetroagregata na prostoru Livna, a 9 na prostoru Tomislavgrada, možemo izračunati da će Livno godišnje od Ivovika dobiti nekih 67.308 eura.

Tomislavgrad će pak dobiti 55.070 eura po ovom temelju plus dodatnih 1.5 posto od ukupnih prihoda vjetroelektrane ostvarenih na prostoru Općine Tomislavgrad koje su dogovorili s investitorom, što iznosi 97.902 eura ili ukupno 152.972 eura godišnje, odosno dvostruko više od Livna.  

Novac koji će dobivati ovakvim pristupom, kada su obnovljivi izvori energije u pitanju je minoran. Posebno ako se uzme u obzir da je sjedište ove tvrtke i mnogih drugih kojima se dodjeljuju koncesije izvan županije pa će se i veliki porez na dobit plaćati tamo gdje je sjedište tvrtke a ne tamo gdje je dobit ostvarena.

Takvim koncesijskim ugovorima lokalnoj zajednici nitko ne jamči da koncesionar neće svojoj tvrtki prodati struju po minimalnoj garantiranoj cijeni pa je onda opet preprodati po znatno višoj tržišnoj cijeni. U tom slučaju lokalna zajednica je zakinuta za dio prihoda.

Da bi se ovakva manipulacija s koncesijskom naknadom izbjegla nužno je u sve koncesijske ugovore za obnovljive izvore energije ugraditi prosječnu godišnju cijenu električne energije koja se ostvari na tržištu za obračun koncesijske naknade.

Ako pretpostavimo optimistično da će vjetropark struju prodavati na tržištu po cijeni koja se ove godine prosječno kreće oko 93 €/MWh onda će Livno od Ivovika dobivati 99.000 eura a Tomislavgrad 225.000, eura godišnje.

Mještani se opravdano pitaju koliko vjetroparkova treba biti izgrađeno u Livnu da bi se dovršio vodovod ili napravila kanalizacija, ako sa proračunom od 8.5 milijuna vlasti nisu u stanju ni osnovnu infrastrukturu održavati.

Postavlja se pitanje zašto nitko u interesu Livna nije pregovarao sa predstavnicima kineske tvrtke za dodatnih 1,5 posto od prihoda dok su se izglasavale brojne odluke i suglasnosti za izgradnju tog vjetroparka. Ili im je bilo mrsko, ili je neki drugi razlog u pitanju?