Savez nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) Milorada Dodika na lokalnim izborima održanim 6. oktobra osvojio je ubjedljivo najviše glasova i vlast u 75 posto gradova i opština u RS, te u Drvaru i Grahovu, dvije opštine u Federaciji BiH.
Dodik je ove lokalne izbore, na kojima je SNSD odnio više od 330 hiljada glasova, proglasio jednim od najuspješnijih izbora za njegovu stranku.
“Mi smo na ovim izborima dobili više od 42 posto glasova i ponosni smo na glasače koji su prepoznali našu politiku. Srpska demokratska stranka (SDS) i Partija demokratskog progresa (PDP) su partije koje su dobile nešto više od deset posto glasova i to pokazuje da je SNSD prevazišao sve partije”, rekao je Dodik novinarima dan posle izbora, nakon čega je proglasio svoju ponovnu kandidaturu za predsjednika RS na opštim izborima, 2026. godine.
Izborni uspjeh SNSD-a prikazao je kao rezultat “odgovorne nacionalne politike”, koju vode on i njegovi najbliži saradnici, dok je međunarodne sankcije, koje su mu uvedene, zajedno sa ostatkom političkog vrha RS, pokušao predstaviti kontraproduktivnim.
“SNSD je na jučerašnjim izborima pokazala dominantnu poziciju i zbog solidarnosti naroda prema onome što stranci rade prema najvišim funkcionerima RS”, kazao je Dodik. Svoje slavodobitno obraćanje javnosti začinio je konstatacijom da je RS na lokalnim izborima “pokazala demokratski kapacitet i političku zrelost društva”.
ŠTA JE „ODGOVORNA NACIONALNA POLITIKA“?
Činjenica je da u RS postoji određen broj građana koji istinski podržavaju politiku Milorada Dodika, ali tih je mnogo, mnogo manje od onih koji su u nedelju svoj glas dali SNSD-u. Daleko od istinite je i Dodikova konstatacija da je na ovim izborima “pokazala demokratski kapacitet i političku zrelost društva”. Notorno je da Milorad Dodik u RS suvereno vlada skoro dvije decenije, te da je za to vrijeme ovaj bh. entitet pretvorio u interesnu organizaciju, putem koje on i njegovi ljudi, kojima je kapilarno premrežio sve javne institucije, ostvaraju prvenstveno ličnu korist. U isto vrijeme, navodna “odgovorna nacionalna politika”, koju potencira Dodik, dovela je Republiku Srpsku do međunarodne izolacije i sankcija od zapadnih zemalja, zbog čega je dovedena u stanje ekonomske i finansijske propasti.
Odličan rezultat SNSD-a na lokalnim izborima Dodiku je bio nasušna potreba i sredstvo dalje borbe za lični opastanak na političkoj sceni, u situaciji kada se zbog svoje secesionističke i antidržavne politike našao na američkoj “crnoj listi” i kada se pred Sudom BiH vodi postupak protiv njega, koji bi ga, ako presuda bude nepovoljna po njega, po sili zakona mogao udaljiti iz političkog i javnog života.
Zato su Dodik i SNSD učinili sve da ostvare dominantan rezultat i da, prije svega međunarodnim predstavnicima u BiH, poruče kako ta politička opcija nema alternativu i da su jedino oni politički predstavnici koji predstavljaju istinsku volju srpskog naroda u BiH. Dodikova nominacija za još jedan predsjednički mandat, dvije godine prije nego što će opšti izbori biti održani, poruka je upućena strancima – da nema namjeru da se povlači i da je on jedina “kontakt tačka” u RS, sa kojom mogu da vode pregovore.
Da bi postigao taj cilj, Dodik je SNSD-u naložio da u izbornoj kampanji iskoriste sve moguće javne resurse za promociju svojih kandidata, a mjesecima ranije iz javnih preduzeća, na čijem čelu su kadrovi te stranke, izvlačen je novac uložen u kampanju. SNSD je, slično kao i ostale partije iz vladajuće koalicije u RS, uložio ogromne pare u kupovinu glasova. Njihovi ljudi na terenu, za šta Žurnal ima potvrde, išli su od vrata do vrata u svim opštinama i građanima i obećavali novac, od stotinu do dvije stotine maraka, za siguran glas, na šta su, nažalost, mnogi od glasača i pristali. Uz to, privatni preduzetnici, koji su dio mreže Dodikove interesne grupacije, za glasove SNSD-u svojim radnicima su isplatili posebne naknade, što je u pojedinim slučajevima iznosilo i po par hiljada glasova.
Uz izbornu korupciju, svim zaposlenima u ministarstvima u Vladi RS, javnim ustanovama i preduzećima, naređeno je da moraju izaći na izbore i glasati za SNSD i kandidate te stranke, uz prijetnje da bi, ako ne izvrše naredbu, mogli ostati bez posla. Očit primjer ucjene i širenja straha. Koliko su je Dodiku bilo važno da SNSD ostvari što bolji rezultat, bez obzira što se radi o lokalnim, a ne opštim izborima, potvrđuje činjenica da je učinio sve da za sebe i SNSD dobije javnu podršku visokih ruskih zvaničnika Sergeja Lavrova i Dmitrija Medvedeva, zvaničnog Beograda, visokih funkcionera Mađarske i Srpske pravoslavne crkve.
TAJNA USPJEHA STANIVUKOVIĆA
Dodik, i pored svih finansijskih i političkih resursa uloženih u kampanju, nije uspio u namjeri da SNSD osvoji gradonačelničku poziciju u Bijeljini, koju je zadržao SDS-ov Ljubiša Petrović. Poraz je doživio i SNSD-ov kandidat za gradonačelnika Banjaluke Nikola Šobot, koga je porazio Draško Stanivuković, aktuelni gradonačelnik Banjaluke iz PDP-a.
Zanimljivo je da je Stanivuković osvojio 50.769 glasova, dok je njegova stranka, PDP, osvojila trideset hiljada glasova manje, 20.871 glas. S obzirom na to da su opozicione stranke u Banjaluci podržale kandidaturu Jelene Trivić iz Narodnog fronta (NF), koja je osvojila 13.407 glasova, što je otprilike broj glasova koje su osvojile i liste opozicionih stranaka u Banjaluci (ne računajući PDP), postavlja se pitanje iz koje baze je Stanivuković pokupio 30.000 glasova i pobijedio kandidata SNSD-a. Šobot je osvojio 36.797 glasova, tek 4.560 glasova više, koliko je u Banjaluci osvojio SNSD.
Ovi podaci govore da su manje stranke, koje su na nivou RS u koaliciji sa SNSD-om, u velikoj mjeri svojim glasačima izdale instrukciju da glasaju za Stanivukovića. Prema izvorima Žurnala, takvi nalozi došli su, prije svega, iz vrha Ujedinjene Srpske Nenada Stevandića i Socijalističke partije Srpske (SPS), na čijem čelu je Goran Selak. Izvori Žurnala navode, da je i jedna struja u SNSD, koja je u proteklom mandatu sklopila poslovne dilove sa Stanivukovićem, na terenu lobirala sa njega, te da je protiv Šobota radio i doktor Goran Talić, direktor Zavoda “Dr Miroslav Zotović” Banjaluka, koji je duže vrijeme u sukobu sa Vladom Đajićem, predsjednikom Gradskog odbora SNSD-a, čiji je Šobot bio lični izbor. Talićev cilj je bio da Šobot izgubi izbore kako bi Đajić bio smijen sa pozicije predsjednika banjalučkog SNSD-a, a potom i sa mjesta generalnog direktora Univerzitetsko-kliničkog centra RS, koju bi on preuzeo.
Ispostavilo se da su Banjalučani od dva režimska kandidata izabrali Stanivukovića, za koga se već duže vrijeme tvrdi da je u političkog “simbiozi” sa SNSD-om. Izvori Žurnala navode da je teško povjerovati da je sam Milorad Dodik lobirao za Stanivukovićevu pobjedu, iz prostog razloga što bi mu “osvajanje” Banjaluke dodatno upotpunilo sliku apsolutnog izbornog pobjednika, namijenjenu prvenstveno predstavnicima međunarodne zajednice.
(zurnal.info)
