Benjamina Karić (SDP) zvanično je preuzela dužnost gradonačelnice Sarajeva 12. aprila ove godine. Ubrzo je potpisala Sporazum o saradnji na aktivnostima na prevenciji i borbi protiv korupcije koji je, kako je tada objavljeno, Grad Sarajevo ranije odbijao potpisati.
„Rekla sam NE korupciji u Gradskoj upravi! Zahvaljujem Erduanu Kafedžiću i Eriku Larsonu ispred Ureda za borbu protiv korupcije i upravljanja kvalitetom KS na saradnji, učinit ću sve što mogu da osiguram punu transparentnost u radu Gradske uprave u skladu sa evropskim standardima“, izjavila je tada gradonačelnica Karić.
Nekoliko mjeseci kasnije, punu transparentnost ipak nemamo, barem kada pričamo o javnim nabavkama. Preciznije, nastavljena je praksa iz vremena bivšeg gradonačelnika Abdulaha Skake, o čemu smo ranije pisali.
Podsjetimo se kratko da su samo u 2020. godini Skaka i njegovi saradnici zaključili čak 277 direktnih sporazuma, od ukupno 291 potpisanog ugovora, te su na taj način potrošili više od 950.000 KM bez PDV-a.
Zašto su sporni direktni sporazumi? Ukratko, direktni sporazum može se zaključiti ako vrijednost ugovora ne prelazi 6.000 KM. U poređenju s drugim, transparentnijim postupcima javnih nabavki, kada se zaključuju direktni sporazumi zainteresirana javnost nema javno dostupne detaljne informacije o potpisanim ugovorima, odnosno nema pristup tenderskoj dokumentaciji, a poznati su samo naziv, vrsta i vrijednost ugovora, kada je zaključen ugovor i ko je dobavljač.
Još bitnije, ugovorni organi mogu se direktno obratiti željenom dobavljaču i zaključiti ugovor, bez obaveze da omoguće drugim kompanijama da pošalju svoje ponude.
DIREKTNI SPORAZUMI NA ZAKONSKOJ GRANICI
Dakle, Benjamina Karić zvanično je preuzela dužnost 12. aprila. Do zaključenja teksta, na Portalu javnih nabavki objavljeni su podaci do 12. augusta. U ta četiri mjeseca, gradonačelnica i njeni saradnici zaključili su 47 ugovora, od čega su čak 43 direktna sporazuma, vrijedna skoro 170.000 KM bez PDV-a. Drugim riječima, preko 91% zaključenih ugovora su direktni sporazumi.
Treba naglasiti da zaključivanje direktnih sporazuma, iako je riječ o jednom od najnetransparentnijih postupaka javnih nabavki, nije nezakonito. Ali, upozorava struka, često se zloupotrebljava.
„Praksa pokazuje da se tzv. granične vrijednosti direktnih sporazuma, kao najmanje transparentnih postupaka u javnim nabavkama, u velikom broju slučajeva zloupotrebljavaju. Iako učesnici postupaka javnih nabavki veoma često smatraju kako ti iznosi pojedinačno nisu visoki, kada se pogleda ukupan broj ovih postupaka i njihova vrijednost u krajnjem zbiru, dolazimo do zaključka da su u pitanju veoma značajna sredstva“, govori za Žurnal Slobodan Golubović, urednik portala PratimoTendere.ba.
„Granične vrijednosti“ predstavljaju one direktne sporazume čija je vrijednost tačno 6.000 KM ili nešto manje. Kad smo kod toga, Grad Sarajevo zaključio je nemali broj ugovora čija je vrijednost na samoj zakonskoj granici. Evo i nekoliko primjera:
– 4. juna potpisan ugovor s „Digital printing centrom“ vrijedan 5.947 KM (štampa vizit kartica, ukrasnih kesa sa zlatotiskom i pozivnica)
– 4. juna potpisan ugovor s „GAMA AA“ vrijedan 6.000 KM (usluge fizičkog obezbjeđenja)
– 8. juna potpisan ugovor s „Tingeom“ vrijedan 6.000 KM (održavanje web stranice Gradskog vijeća)
– 15. juna potpisan ugovor s „Greenlineom“ vrijedan 5.950 KM (tekuće održavanje spomenika)
– 25. juna potpisan ugovor s „Ninecom“ vrijedan 5.960 KM (čišćenje tunela Ciglane i platoa Kasarne Jajce)
– 27. juna potpisan ugovor s „Fixitom“ vrijedan 5.897,77 KM (nabavka elektronike i satnog mehanizma za javni sat)
– 3. jula potpisan ugovor s „Intersoftom“ vrijedan 5.990 KM (objava saopćenja, reportaža i fotografija)
– 13. jula potpisan ugovor s „Geodetom“ vrijedan 5.900 KM (detaljno geodetsko snimanje)
– 2. augusta potpisan ugovor s „Darvesom“ vrijedan 5.899,50 KM (puštanje u rad, održavanje, redovno čišćenje i konzerviranje fontane na Trgu djece genocida u Srebrenici)…
„Direktni sporazumi su apsolutno zakonit način ugovaranja posla u situacijama koji zahtijevaju da se brzo reaguje za iznose koji nisu visoki. Grad Sarajeva pri potpisivanju ovakve vrste sporazuma vodi računa da proces bude transparentan uz obavezno ispitivanje tržišta od strane službe koja na osnovu potrebe pokreće nabavku“, naveli su za Žurnal iz Gradske uprave.
Iako je sam Zakon o javnim nabavkama BiH predvidio druge procedure kada je potrebno robu ili uslugu hitno ili brzo nabaviti, o tome ovoga puta nećemo. No, postavlja se pitanje zašto je trebalo brzo reagovati kod određenih nabavki kao što su objava reportaža, tekuće održavanje spomenika, geodetsko snimanje, štampanje vizit kartica…(?!)
Iz Gradske uprave navode da obavezno ispituju tržište, te da prikupe najmanje tri ponude, no Slobodan Golubović taj proces problematizira: „Upitno je da li se i na koji način vrši istraživanje tržišta kad su u pitanju direktni sporazumi sklopljeni na tačno 6.000 KM, koliko je zakonska granica. Postavlja se logično pitanje: Kako je moguće da nije stigla niti jedna ponuda niža od 6.000 KM, npr. 5.990 KM i slično?“
Sve dileme iz Gradske uprave mogli su otkloniti da su, umjesto direktnih sporazuma, provodili transparentnije postupke kao što su konkurentski zahtjev ili otvoreni postupak, baš kao što su to uradili kada su nabavljali cvijeće, bukete, vijence, cvijetne aranžmane. Tada su proveli konkurentski zahtjev, iako je vrijednost ugovora iznosila „samo“ 548,99 KM. Nažalost, ova nabavka predstavlja samo jedan izuzetak.
Dalje, mnogi ugovorni organi, kada raspisuju tender za nabavku određenih roba i usluga, traže i nabavku i montažu u sklopu jednog tendera (npr. video nadzor, stolarija, cijevi…). Međutim, Benjamina Karić i njeni saradnici odlučili su razdvojiti neke nabavke na „robe“ i „usluge“.
Ni to ne bi bilo sporno da su proveli npr. dva konkurentska zahtjeva. Umjesto toga, zaključivani su opet – direktni sporazumi. Dobavljač i za robe i za usluge – ista firma. Dva primjera:
– 23. jula potpisana dva ugovora s firmom „Digital line“ vrijedni pojedinačno 5.995 KM (nabavka mobilnih klima uređaja) i 5.994,50 KM (transport, montaža i nabavka materijala za montažu klima uređaja)
– 6. jula potpisana dva ugovora s firmom „Greenline“ vrijedni pojedinačno 5.740 KM (nabavka materijalno-tehničkih sredstava za održavanje higijene javnog toaleta – Vilsonovo šetalište) i 6.000 KM (usluge čišćenja i održavanja higijene javnog toaleta na Vilsonovom šetalištu)
Iz Gradske uprave, ipak, ne smatraju da su prekršili zakon, odnosno odbacuju navode da su „cjepkali nabavke“, jer je riječ o, kako kažu, „nabavci robe i pružanju usluga, što je u skladu sa Zakonom o javnim nabavkama“.
Na ovaj način samo je nastavljena dugogodišnja praksa Gradske uprava Grada Sarajeva. Sumarno, a prema podacima s Portala javnih nabavki, ovaj ugovorni organ je od sredine 2015. godine zaključio ukupno 1.625 ugovora, od čega su čak 1.504 direktna sporazuma. Dakle, ugovorima vrijednosti do 6.000 KM Grad Sarajevo je potrošio preko 4,13 miliona maraka. Prema ovom parametru, Grad Sarajevo jedan je od najnetransparentnijih ugovornih organa u državi.
(zurnal.info)
