Male hidroelektrane Novakovići i Zapeće nalaze se na rijeci Ugar, prirodnoj granici između dva entiteta. Investitor – kompanija Interenergo (putem banjalučke podružnice EHE), podružnica austrijske kompanije Kelag, dozvole je dobila od institucija Republike Srpske. S obzirom na to da se nalaze na entitetskoj granici dozvole su morale biti izdate na državnom nivou, što se nije dogodilo.
Interenergo je vlasnik i MHE Medna na rijeci Sani. Prihod EHE Banja Luka (u vlasništvu Interenerga) u 2020. je 3,6 miliona KM. Prosječan broj radnika – četiri. Ali ispostava u Sarajevu – Interenergo d.o.o. Sarajevo prošle godine imala je ukupan prihod od blizu 36 miliona KM. Prosječan broj zaposlenih – jedan. (Podaci sa portala akta.ba)
Na nezakonitosti prilikom pokretanja ovih postrojenja prije nekoliko godina upozoravali su rijetki mediji – tačno.net je u okviru projekta Account detaljno obrazložio zbog čega je rad ove dvije MHE nelegalan.
Koncesija za MHE Novakovići, koja je izdata 2006. firmi Eling inžinjering iz Teslića, prelazi na firmu EHE, u vlasništvu austrijsko-slovenačke korporacije Kelag (Interenergo). EHE od Metalotehne Kneževo kupuje i koncesiju za izgradnju MHE Zapeće. Nakon kupovine, instalirana snaga obje MHE je povećana – Novakovići sa 2,5 MW na 4,9; a Zapeće 1,7 na 4,1. Ovo je dobro poznata praksa u izgradnji malih HE u BiH, jer se u velikom broju slučajeva povećava planirani kapacitet MHE. Žurnal je više puta pisao o tome kako povećanu snagu često ne prate nove studije uticaja na okoliš i nove dozvole. Jedan od takvih primjera je MHE na rijeci Doljanki kod Jablanice.
Foto: Eko Akcija (Novakovići i Ilomska)
FEDERALNA INSPEKCIJA NENADLEŽNA?
Federalnu upravu za inspekcijske poslove pitali smo da li su u proteklim godinama imali zahtjev za inspekcijski nadzor ili su samoinicijativno provjeravali zakonitost rada i izdatih dozvola. Iz Inspekcije tek odgovor da su sva odobrenja izdata na nivou Republike Srpske, pa zbog toga nisu mogli poduzimati dalje mjere iz svoje nadležnosti.
Da su mHE na entitetskoj granici znali su i inspekcijski organi Srednjobosanskog kantona ali i državna Komisija za koncesije. Koncesija za njihov rad morala je biti izdata na državnom nivou.
Mašinske sale i MHE Zapeće i Novakovići su u Republici Srpskoj, ali su vodozahvati obje na međuentitetskoj liniji.
KOMISIJA: RADOVI BEZ VAŽEĆIH DOZVOLA
Ministarstvo šumarstva, poljoprivrede, vodoprivrede SBK tražilo je 2012. od Komisije za koncesije BiH ispitivanje validnosti izdatih dozvola.
Privredno društvo Eling Inženjering iz Teslića je 2006. sa Ministarstvom privrede, energetike i razvoja RS potpisalo ugovor o koncesiji za Novakoviće (snaga 2,5 MW). Vlada RS-a dodjeljuje koncesiju ovoj kompaniji, a drugu, za izgradnju MHE Zapeće PD Metalotehna Kneževo. Tada je traženo da se koncesije verifikuju na državnom nivou.
U 2012. Vlada RS-a izdaje dozvolu društvu EHE za izgradnju MHE Novakovići (5,7 MW), a sve na osnovu dokumenata koje su izdale institucije RS-a.
Institucije BiH i SBK nisu izdale nijedan dokument u vezi sa dozvolama za rad ovih postrojenja. Radna grupa formirana 2012. utvrdila je brojne nezakonitosti. Neke od najvažnijih su:
– Svi građevinski radovi na teritoriji Federacije BiH izvedeni su bez važeće građevinske dozvole
– Na području Federacije nisu riješeni imovinsko-pravni odnosi
– Inspekcijski organi propustili su da poduzmu zakonske mjere, obustave radove i spriječe uzurpaciju zemljišta.
Inspektorat vodne inspekcije Federalne uprave za inspekcijske poslove, navodi se u izvještaju Komisije, utvrdio je da se kompletan objekat strojarnice MHE Novakovići nalazi na teritoriji Federacije BiH.
Rijeka Ugar je koncesiono dobro koje se prostire u oba entiteta:
– U ovakvim slučajevima za dodjelu koncesija nadležne su državne institucije, što bi u konkretnom slučaju bili Vijeće ministara BiH, Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH, kao i Komisija za koncesije BiH.
MHE Novakovići otvorena je u julu 2012. godine. Otvaranju je prisustvovao i sada odlazeći visoki predstavnik Valentin Inzko, tadašnji ambasador Republike Austrije u BiH Donatus Kock, austrijski zvaničnici, predsjednici uprave firme Kelag i Interenergo, te Željka Cvijanović i Srebrenka Golić (čije je Ministarstvo izdalo potrebnu dokumentaciju).
U POSTROJENJIMA BEZ RADNIKA
Zagovornici rada malih hidroelektrana u BiH najčešće kao jedan od argumenata koriste otvaranje novih radnih mjesta i korist za lokalno stanovništvo. Kakva je korist lokalnog od MHE na rijeci Ugar stanovništva najbolje ilustruje izjava Slobodana Lončara, direktora kompanije EHE.
Prilikom puštanja u rad pohvalio se kako je u MHE instalirana najsavremenija oprema, pa u samim postrojenjima neće raditi nijedan čovjek, već če se čitav proces upravljanja obavljati „daljinski, iz Ljubljane ili Banjaluke“.
U nedavnom intervjuu Edhem Bičakčić, investitor u elektroenergetski sektor u BiH, pohvalio se kako Kompanija Bičakčić ima 14 direktno uposlenih, 12 inžinjera i dvoje ekonomista, ali da „u poslovnom holdingu ima više od 100 uposlenih“. Radi se o četiri ili pet malih firmi koje imaju po 20 zaposlenih:
– Sve ove firme rade u realizaciji projekta bilo koje male hidroelektrane – kaže Bičakčić u intervjuu za Euromanager.
– Toliko o hiljadama radnih mjesta otvorenih zahvaljujući izgradnji MHE – poručuju iz Udruženja Eko Akcija.
U donjem toku rijeke Ugar planirana je izgradnja tri MHE – Babanovac, Oštrac i Korićanske stijene. Babanovac gradi firma Eksimo2 u vlasništvu Munira Selmana. Korićanske stijene domaća kompanija iz Bugojna a Oštrac njemačka kompanija, vlasnik Matthias Helmut Nuetzel.
Izgradnja MHE Oštrac započela je usred pandemije, u septembru prošle godine, i to samo tri dana prije isteka roka od tri mjeseca koji je definisao federalni parlement kada je usvojio
Zaključak o zabrani izgradnje malih hidroelektrana na cijeloj teritoriji FBiH.
ZASTRAŠIVANJE AKTIVISTA NA KOSOVU
Kelag International ima svoje podružnicu i u drugim zemljama u regiji. Na zapadu Kosova, KelKos Energy, kompanija koja posluje u okviru Kelag-Kärntner Elektrizitäts i Kelag Internationala ima četiri hidroelektrane u svom vlasništvu: Lumbardhi 1, Lumbardhi 2 , Belaja i Deçani, jačine od sedam do 9,5 megavata.
KelKos Energy tužio je aktiviste koji su pokušavali zaštititi rijeke Kosova za klevetu.
Shpresa Loshaj
Cilj ovih tužbi je zatrašivanje i ušutkivanje – saopštio je Amnesty International:
– Kosovske vlasti moraju da omoguće braniocima životne sredine da izražavaju zabrinutost bez straha od odmazde – rekla je Jelena Sesar, istraživačica za Zapadni Balkan u Amnesty Internationalu.
Shpresa Loshaj i Adriatik Gacaferi ustali su u zaštitu okoliša, pokušavajući da probude svijest javnosti šta za prirodu znači izgradnja mHE.
Nakon analize pravne dokumentacije, AI je zaključio da tužbe za klevetu proitiv njih dvoje imaju sve osobine strateških sudskih postupaka protiv učešća javnosti. Na taj način korporacije pokušavaju obeshrabriti pojedince da istupaju.
Sličnost sa postupcima nadležnih vlasti na Kosovu i u BiH ukazuje na isti obrazac kada je u pitanju izdavanje dozvola: kosovski zaštitnici životne sredine upozoravaju da zajednice po selima nisu bile uključene u rasprave prije izgradenje mHE.
Lošajeva je optužena da namjerno pokušava oštetiti reputaciju kompanije i od nje KelKos traži čak 100 hiljada eura odštete. Gacaferi je na facebook mreži kritikovao poslovanje kompanije, a u tužbi se zahtijeva brisanje poruke i 10 hiljada eura odštete.
– Ove tužbe ilustruju sve jači trend gdje moćne korporacije i javni zvaničnici zloupotrebljavaju pravosudni sistem tako što zastrašuju branioce i braniteljke ljudskih prava, a sebe štite od javnog nadzora – zaključak je Amnesty Internationala.
(zurnal.info)
