Nema tima Gradske uprave za analizu ugovora između Grada Banjaluka i GP „Krajina“ iz 2003. godine, nema analize dokumenta izuzetno štetnog za Grad, niti vođenja računa o javnom interesu! U ovaj kratki rezime priče o kriminalu, poznatijem kao naselje „Aleja-Centar“ u Banjaluci, u kojem su ili djelovanjem ili ćutanjem učestvovali svi SNSD-ovi gradonačelnici Dragoljub Davidović, Slobodan Gavranović i Igor Radojičić i posljednji, koji je još zvanično u traniziciji između opozicije i režima – Draško Stanivuković, staće i to da je gradski budžet oštećen za više od 22 miliona KM po osnovu neplaćenih troškova uređenja građevinskog zemljišta. Tužioci dvije decenije ćute, odgovarati neće niko.
Stanivukovićevi saradnici već dvije godine, očito koristeći opciju „copy-paste“ na pitanja Žurnala odgovaraju – isto.
„U konkretnom slučaju riječ je o izuzetno obimnoj i zahtjevnoj dokumentaciji te je za detaljnu analizu ugovora GP ‘Krajina’ potreban duži vremenski period. Po okončanju analiza ugovora detalji će biti javno objavljeni i dostupni javnosti, kao i imena svih članova koji rade na analizama“, potpisala je 18. aprila Nikolina Račić, šefica Kancelarije za građane.
Tu “obimnu” dokumentaciju čini samo pet strana osnovnog ugovora, četiri strane „Aneksa 1“ i i tri strane „Aneksa 2“ – ukupno 12 stranica A4 formata.
Kao najavljeni beskompromisni borac protiv kriminala i investitorskog urbanizma, Stanivuković je u fotelju gradonačelnika stigao kao – promjena. Ali, nastavio je gdje su mu stali SNSD prethodnici. Za njegovog mandata, po osnovu ugovora kojeg temeljno analizira, budžet je oštećen za 1.690.276,62 KM. Gradonačelnik je za GP „Krajina“ potpisao sedam građevinskih dozvola.
Umjesto da je vodio računa o vlastitim predizbornim obećanjima datim Banjalučanima, koristio je priliku da se obračunava sa Žurnalom. Doduše, neuspješno.
“Piše ‘Nastavljena praksa SNSD gradonačelnika: Stanivuković poklonio Đuriću milion KM’. To piše Žurnal. Pa gdje je taj Žurnal, evo, da ja to sad javno demantujem?! Potpisan je taj neki loš ugovor i mi sagledavamo situaciju”, rekao je još polovinom juna 2021. godine.
I godinu kasnije situaciju se sagledava, dok je „Krajina“ tajkuna Borka Đurića uredno gradila lamele u naselju „Aleja-Centar“. I ove godine nema promjene.
Žurnal podsjeća:
Ugovor koji su 7. jula 2003. godine potpisali Borko Đurić i tadašnji SNSD-ov gradonačelnik Dragoljub Davidović očit je primjer ugrožavanja javnog interesa. Zahvaljujući članovima ovog dokumenta, Banjaluka je do Stanivukovićevih dozvola ostala zakinuta za više od 20 miliona KM. Tačnu cifru do danas niko nije uspio da sazna, jer nova, mlađa, gradska administracija puna eksperata zaposlenih bez konkursa i adekvatnog obrazovanja dosad se nije udostojila da sabere Đurićeve neuplaćene iznose.
Odluku da milioni maraka ne završe u kasi Grada Banjaluka, već u rukama Đurićeve građevinske firme “Krajina”, u oktobru 2014. godine donijela je i bivša SNSD ministrica za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske Srebrenka Golić. Ignorišući Zakon o uređenju prostora i građenju RS, a nakon što joj se Đurić požalio da mu je tadašnji gradonačelnik Gavranović obračunao troškove za uplatu, poništila je rješenje Gradske uprave i omogućila “Krajini” ogromnu zaradu, jer je na samo jednoj lameli od 2.086,71 kvadrata gradski budžet ostao bez 259.391 KM obračunatih troškova uređenja građevinskog zemljišta. Takvih i sličnih lamela na tom prostoru je, kako je Žurnal već pisao, više od 110. Osim toga, u privatnom naselju “Aleja Centar” usred Banjaluke, planirani su i tržni centar i srpsko-ruski hram i škola.
Rastu Đurićevog kompleksa pogodovale su SNSD-ove gradske skupštinske većine, koje su tri puta, 23. oktobra 2002, 29. novembra 2007. i 31. maja 2018. mijenjale regulacioni plan, a gradonačelnici Dragoljub Davidović i Igor Radojičić potpisivali ugovor i dva aneksa tog dokumenta, što je u posjedu Žurnala.
KOLIKO JE BORKO BITAN
Uspon GP “Krajina“ počeo je 25. oktobra 2000. godine, odnosno krajem prvog premijerskog mandata sadašnjeg predsjednika RS Milorada Dodika. Tadašnji ministar odbrane u Vladi RS Manojlo Milovanović, mimo zakona, prodao je ovoj firmi 175 dunuma zemlje u centru Banjaluke, sa pripadajućim objektima. Zauzvrat, “Krajina“ je imala obavezu da za potrebe vojske izgradi 84 stana. Cijena kvadrata bila je izuzetno visoka u to vrijeme, 1.600 KM, a ukupna vrijednost stanova 9,5 miliona KM.
Ministarstvo na čelu sa Milovanovićem je objekte Vojske RS, koji su kasnije porušeni, procijenilo na, takođe, 9,5 miliona KM, pa je jasno da je ogromna parcela “Krajini“ data besplatno. Pravobranilaštvo RS odmah je ukazalo na nezakonitosti, ali projekat nije zaustavljen. Već na tom prvom koraku, “Krajina” je zaradila više od 40 miliona maraka, jer je stvarna vrijednost zemljišta u jednom komadu iznosila 50 miliona. Da je isparcelisano i prodano licitacijom, njegova cijena bi, kako su Žurnalu potvrdili stručnjaci iz ove oblasti, dostigla astronomskih 210 miliona maraka.
DAVIDOVIĆEVE VIZIJE
Ni tri godine nakon predaje atraktivnog zemljišta u ruke tajkuna, 7. jula 2003, tadašnji gradonačelnik Dragoljub Davidović sa “Krajinom” je potpisao osnovni ugovor. Definisano je da će kompleks imati 14 blokova sa ukupno 106 stambeno-poslovnih lamela različite spratnosti, kao i školu. Grad se obavezao da će produžiti Gundulićevu ulicu i obezbijediti neophodne građevinske dozvole.
Davidović se pozvao na tadašnji Zakon o građevinskom zemljištu RS u kojem je stajalo da “ako je dodijeljeno gradsko građevinsko zemljište, koje nije uređeno, korisnik zemljišta nije dužan da plati naknadu za uređenje zemljišta” te da će GP “Krajina” izbjeći i ovaj trošak, a da će joj, po izdavanju građevinskih dozvola, biti obračunavana samo renta.
Gradski parlament je 29. novembra 2007. izmijenio dio regulacionog plana “Aleja-Centar”. Aneks 1 ugovora bio je spreman.
Na sve planirane objekte Davidović je dozvolio izgradnju podrumskih prostorija i podzemnih garaža. Dodano je još pet lamela, a pojedinim iz osnovnog ugovora povećana je spratnost. Vizija je podrazumijevala i gradnju tržnog centra pa je i to završilo u dokumentu kojeg je Davidović potpisao 1. jula. 2010.
Ipak, Đurićev zalogaj bio je prevelik, a Davidović je počeo da se pribojava kraja vlastitog vrlo diskutabilnog mandata pa se i “ogradio”:
“Konačan status infrastrukture biće regulisan po završetku izgradnje stambeno-poslovnog kompleksa ‘Centar-Aleja’ po tada važećim propisima”, stoji u dokumentu.
Srebrenka Golić u decembru te godine, ispred SNSD-a, sjela je u ministarsku fotelju.
Tri godine kasnije na snagu je stupio Zakon u uređenju prostora i građenju RS, a tim je prestao da važi Zakon o građevinskom zemljištu RS, na koji se u osnovnom ugovoru pozivao Davidović. Izmijenjene zakonske okolnosti podrazumijevale su i djelovanje Gradske uprave, što je ona i učinila.
U posjedu Žurnala je i rješenje o izdatoj građevinskoj dozvoli od 10. novembra 2014. godine za gradnju lamele 5a, u bloku “E” ovog kompleksa. Tada je na čelu grada bio, takođe SNSD-ov, Slobodan Gavranović. Odjeljenje za komunalne i stambene poslove i poslove saobraćaja utvrdilo je da su “Krajini” obračunati troškovi uređenja građevinskog zemljišta u iznosu od 259.391,51 KM. Međutim, Đurić se žalio Golićevoj, koja je sve ovo spremno dočekala na čelu drugostepenog organa.
Oglušila se o Zakon o uređenju prostora i građenju, ali i član Aneksa 1 ugovora između Grada i Đurića, poništila je rješenje Gradske uprave i napisala:
“U meritumu je odlučeno da investitor nema potrebe zaključivanja novog ugovora o finansiranju opremanja gradskog građevinskog zemljišta sa Gradom, s obzirom na činjenicu da su ugovorom od 7. jula 2003. već regulisani međusobni odnosi između investitora i Grada, a u vezi sa uređenjem gradskog zemljišta za izgradnju cijelog kompleksa…”
Gavranović je predstavljao Grad, ćutao i nastavio da izdaje dozvole.
RADOJIČIĆEV POTPIS
Već 2016. godine na čelo grada stigla je mlađa SNSD ekipa, politika je ostala ista. Tajkuni su ponovo mirno spavali i ubirali milionski vrijedne plodove gradnje.
Gradonačelniku Igoru Radojičiću tek nije palo na pamet da, kao očigledno oštećena strana, raskine sporni ugovor ili da se bar pobuni.
SNSD većina u Skupštini grada 31. maja 2018. ponovo je usvojila izmjene regulacionog plana. Godinu kasnije Radojičić je potpisao Aneks 2 ugovora. U bloku “Z” pristao je na gradnju nove četiri zgrade sa podzemnim garažama, bloku “I” dodao dio zgrade sa sedam spratova, pristao na gradnju srpsko-ruskog hrama na čijim je temeljima dočekao Sergeja Lavrova, ministra inostranih poslova Rusije, a blok “K” ostao je formalno-pravna misterija. Radojičić je odobrio gradnju nepoznatog broja lamela i sve potpisao 24. juna 2019. godine.
Borko Đurić i “GP Krajina” prodajom stanova i poslovnih prostora u elitnom naselju ostvarili su višemilionsku dobit, a da infrastrukturu nikada nisu predali na upotrebu Gradu, što su bili obavezni prema zakonu. Zakupci poslovnih prostora korištenje javne površine plaćaju upravo Đuriću, ne Gradu. Za to vrijeme gradske komunalne službe uredno su u funkciji stanovnika ovog privatnog naselja. Odvoz smeća je redovan, a ulice unutar kompleksa zimske službe čiste prioritetno.
Dok „analizira taj neki loš ugovor“, aktuelni gradonačelnik Draško Stanivuković bio je jedan od glavnih graditelja novog spomenika korupciji – teniskih terena za potrebe ATP turnira Srpska Open. Bez građevinskih dozvola i tendera širom je otvorio gradski budžet firmama bliskim SNSD vlasti. Iz gradskog budžeta, prema sopstvenom priznanju, zagrabio je 17 miliona KM.
Tužioci ponovo ćute.
(zurnal.info)
