„Eno Žurnal kaže da ja branim tajkuna pa sam mu dao da gradi na nečijoj tuđoj zemlji. To je laž.”
Nije ni trepnuo, a golman PDP-a i gradonačelnik Banjaluke Draško Stanivuković, po ko zna koji put za dvije godine mandata, slagao je javnost. Drugi medij objavio je tekst o banjalučkom tajkunu koji je nelegalno gradio na tuđoj zemlji i koji bi dio zgrade morao da sruši, da je provođenja zakona u gradu koji je nedokazani borac protiv kriminala i korupcije privatizovao. Ali, Žurnal je Stanivukoviću konstantno pred očima. Polovinu mandata iskoristio je za pokušaje obračunavanja s našom redakcijom, po hodnicima Gradske uprave se pitao „zašto ga ne volimo“, a da nikada nije poslao nijedan demanti ni gomilu najavljivanih tužbi, kada smo otkrivali kriminal pod njegovim pokroviteljstvom i osujetili planove da zavlači ruke u gradski budžet.
Kako nas je lažno optužio na pres konferenciji 4. avgusta, pred mnogobrojnim kamerama i mikrofonima na platou Narodne skupštine Republike Srpske, tako nam je dužnost bila da ga pitamo:
– U kojem tekstu Žurnala i kada je navedeno ovo što je javno izrekao Stanivuković? Ukoliko jeste, šta konkretno nije tačno (tražimo materijalni dokaz o eventualnoj kleveti)?
– Zbog čega Stanivuković iskorištava pres konferencije za obračun s našom redakcijom, dok su odgovori na naša konkretna pitanja šturi i gotovo neupotrebljivi?
– Zašto nikada nije podnio tužbe za navodne klevete koje je na nizu istih koferencija najavljivao? Na našu adresu nije stigao čak ni demanti.
Pošto se svakodnevno zaklinje u poštenje i iskorijenjen kriminal i korupciju, pitali smo i:
– S obzirom na to da su novog gradonačelnika građani birali kako bi se konačno desile promjene, koje podrazumijevaju borbu protiv kriminala i tajkunske gradnje, interesuje nas zašto su potrebne čak dvije godine analize ugovora sa GP “Krajina” Borka Đurića, dok mu Odjeljenje za prostorno uređenje danonoćno izdaje nove građevinske dozvole?
– Kako analiza traje dvije godine, interesuje nas koji su tačno propusti dosad utvrđeni u ugovoru i aneksima koje je prethodna vlast potpisivala, ukoliko se uopšte išta analizira?
– Ko analizira ugovor? Zahtijevamo da nam navedete imena članova tima.
– Kako je na jednom u nizu javnih skupova Stanivuković priznao da je “potpisan taj neki loš ugovor”, zanima nas da li će on biti raskinut ili administracija namjerava da, kako je u još jednom od odgovora Žurnalu napisano, “pregovara” o spornim članovima dokumenta? Kada?
– Koliko je ukupno građevinskih dozvola izdato GP “Krajina” za gradnju objekata u Aleji-Centar od 24. decembra 2020. i koliki su, po osnovu svake, utvrđeni troškovi uređenja građevinskog zemljišta?
Takozvani „tim za komunikaciju“ Gradske uprave potvrdio je da su Žurnalova pitanja proslijeđena službama. Potom se, naviknut na kršenje raznih zakona, naročito onog o slobodi pristupa informacijama, oglasio nakon što je probio zakonski petnaestodnevni rok.
Dokaz o našoj navodnoj laži, dakako, nismo dobili. Pitanje je potpuno ignorisao ističući da „nema obračuna s novinarima“. Stanivukovićev tim se pozivao na transparentnost svojih stručnjaka i rad po zakonima.
„Kada analiza u potpunosti bude završena, sve će biti predočeno javnosti“, isti odgovor već dvije godine.
Zanimljivo je, međutim, da Stanivuković i njegov PDP od Žurnala i medija kojeg je pomiješao sa Žurnalom uzimaju samo ono što njima ide u korist. Tako je kandidatkinja za predsjednicu RS Jelena Trivić iskoristila tekst pod naslovom „Porodično – stranačke veze kao recept za uspjeh: Prointer premašio 200 miliona maraka na tenderima!“ u sopstvenoj kampanji. Stanivuković je, pak, od medija kojeg je pomiješao sa Žurnalom iskoristio informaciju da je član SNSD-a suprugu zaposlio u Inspektorat RS.
Možda ne bi bilo loše da u svojoj golmanskoj predizbornoj akciji Stanivuković spomene i ovo:
NASELJE „ALEJA-CENTAR“
Prvi put Stanivuković se na Žurnal obrušio u junu 2021.
“Piše ‘Nastavljena praksa SNSD gradonačelnika: Stanivuković poklonio Đuriću milion KM’. To piše Žurnal. Pa gdje je taj Žurnal, evo da je to sad javno demantujem?! Potpisan je taj neki loš ugovor i mi sagledavamo situaciju”, rekao je tada, nakon što je čak tri mjeseca zaobilazio Zakon o slobodi pristupa informacijama RS i ignorisao dopise naše redakcije.
Ovo je rekao na srbačkom stranačkom zboru. Žurnal ga je i tada javno pitao šta konkretno demantuje, ako već u drugoj rečenici priznaje da postoji ugovor zbog kojeg Banjaluka gubi milione KM?! Ugovor koji su 7. jula 2003. godine potpisali Borko Đurić i SNSD-ov gradonačelnik Banjaluke Dragoljub Davidović je očit primjer ugrožavanja javnog interesa, a svaki gradonačelnik trebalo bi da štiti interese grada, dakle, javni interes. Za dalje bi Stanivuković trebalo da se obrati pravobraniocima RS.
Međutim, uvrijeđen zbog naslova iznad teksta u kojem stoji da je tajkunu Borku Đuriću, vlasniku GP „Krajina“, “poklonio” milion KM kroz četiri nove građevinske dozvole, koji ovaj, po gorepomenutom ugovoru, nije dužan da uplati na ime troškova uređenja građevinskog zemljišta, pred srbačkom masom naveo je da “čovjek ima sve papire regularno”.
Možda Stanivukoviću nije bilo jasno da je gradska kasa u proteklim godinama, zahvaljujući dijelovima ugovora “o kojima će pregovarati”, ostala zakinuta za više od 20 miliona KM. Tačnu cifru nikada nismo saznali, jer njegova administracija do danas nije uspjela ili se nije udostojila da sabere Đurićeve neuplaćene iznose. Na te nesabrane desetine miliona maraka došao je i ovaj milion, a kasnije i još gotovo 700.000 KM za nove tri dozvole.
– 141.247,21
– 393.929,96
– 242.394,64
– 201.277,55
– 227.633,26
– 242.394,64 i
– 241.399,36 KM.
DODATNI RADOVI NA OTVORENOM MOSTU U SRPSKIM TOPLICAMA
„Nisam to potpisao ja, to je od prošle vlasti ostalo“, parafraziramo izlaganje gradonačelnika Stanivukovića na jjednoj od konferencija za novinare.
„Most je prošao sve procedure koje je trebalo da prođe. Želim da zahvalim prethodnoj administraciji na čelu sa gradonačelnikom Igorom Radojičićem koji su i započeli ovaj projekat”, rekao je 13. jula prošle godine.
Potom je otišao na more, ponosan što je za ovo zdanje potrošeno 3,8 miliona KM. Zaboravio je da napomene da je Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju RS izdalo upotrebnu dozvolu na tek godinu dana, s obzirom na uzurpaciju dvije privatne parcele na kojim nisu bili riješeni imovinsko-pravni odnosi.
Mjesec kasnije objavili smo da je potpisao novi preskup ugovor sa „Kozaraputevima“ tajkuna Dragana Čorokala. Jer, most nije završen. Sve je dodatno koštalo 330.000 KM sa uračunatim PDV-om!
Primijenjen je krajnje netransparentni pregovarački postupak bez objave obavještenja u javnosti, a sve opravdano:
„Javnu nabavku za izvođenje dodatnih i nepredviđenih radova neophodno je pokrenuti radi okončanja izgradnje mosta.“
Tranparentnost gradske administracije, „koja se izborila s kriminalom i korupcijom“, ne postoji, jer ni Stanivuković, a ni njegovi saradnici nisu objasnili šta podrazumijevaju dodatni radovi, odnosno šta to nije bilo obuhvaćeno glavnim ugovorom na osnovu kojeg su potrošeni milioni maraka iz budžeta. Na konferenciji za novinare bahato je rekao da je „u pitanju nekakva atmosferska kanalizacija“.
JELENA KOS
Dok je govorio o izvještaju takozvanog „tima za reviziju“, nije napomenuo da je dio istog Jelena Kos, odgovorna što mostovi u Banjaluci nisu obnovljeni u 2020, jer je sav novac nestao u asfaltu prostrtom pred narod za potrebe kampanje SNSD-a.
Tim nikada nije provjeravao ovu stavku. Grad Banjaluka tačno mjesec dana izbjegavao je odgovore na pitanja Žurnala u vezi sa njenim angažmanom, ne želeći da otkrije ulogu u raspoređivanju 189.694,48 KM iz javne kase, a sve pod krinkom Zakona o zaštiti ličnih podataka BiH.
Iako smo mjesecima iz Odjeljenja za finansije čekali odgovore, koji na kraju to nisu bili, saznali smo druge informacije. Jelena Kos bila je inžinjerka u Odsjeku za saobraćaj i puteve i primala je platu od 1.200 KM, kasnije 1.800. Njena plata nije bila opterećena kreditima, ali je Kosova, koja je godinama unazad bila nadzor nad ovakvim i sličnim poslovima ispred Grada, postala vlasnica nekretnine od 57,80 kvadratnih metara u zgradi na Bulevaru vojvode Stepe Stepanovića. Zgradu je gradila firma „TBL Nekretnine“, a Kosova bila nadzor ispred uprave grada za nedostajeću infrastrukturu.
„TBL Nekretnine“ kvadrat stana u zgradi na broju 91 prodavale su za 2.800 KM.
57,80 x 2.800 = 161.840 KM
GRADNJA BEZ DOZVOLA
Deklarativni legalista Stanivuković po gradu je izvodio razne građevinske radove, pa se hvalio na po društvenim mrežama. Za te poslove nije imao pribavljenu niti jednu građevinsku dozvolu. Izgradnju cjevovoda na Brkovića putu, sanaciju klizišta u Motikama, asfaltiranje ulica u Kuljanima i izgradnju puta u Preradima pokušao je, mimo Zakona o uređenju prostora i građenju RS, da podvede pod „hitne sanacije“, redovna održavanja i modernizacije.
U tome mu je svesrdno pomogla gorepomenuta Jelena Kos, šefica Odsjeka za puteve i „stručnjakinja“ za sve režime – i prošle i sadašnje, a, vjerovatno, i buduće.
Stanivuković i njegove perjanice iz Odjeljenja za prostorno uređenje mogli bi sugrađanima da objasne i kako su izdavali dozvole tajkunu Mladenu Milanoviću Kaji za gradnju zdanja u centru grada.
DIREKTNI SPORAZUMI
„Pa šta, sedamdeset i nešto direktnih sporazuma. Znate li vi koliko je odjeljenja u Gradskoj upravi“, rekao je Stanivuković, a samo nekoliko mjeseci ranije prozivao je prethodnu, takođe, kriminalnu vlast za te iste direktne sporazume.
Stanivuković je ovako reagovao na Žurnalov tekst „TRANSPARENTNOST PO STANIVUKOVIĆU: Biram firme, potrošim 1,3 miliona i uredno vas obavijestim…“.
HUMANITARAC MENADŽER
„Neka kažu ko je taj radnik“, poručio je Žurnalu nakon što smo citirali radnika Gradske uprave koji nam se požalio na „humanost“ gradskog menadžera Bojana Kresojevića.
Edukacija u Excel programu za osam zaposlenih u Gradskoj upravi Banjaluke nije trebalo da bude donacija gradskog menadžera Bojana Kresojevića, kako su to htjeli javnosti predstaviti iz pres službe. Bio je to loš pokušaj da se sakrije još jedno neregularno trošenje javnog novca. Naime, nakon što je Žurnal pitao kako je odabrana baš Kresojevićeva firma “Optimum Consulting&Education“, neuobičajeno ekspresno smo informisani da se radi o donaciji koju gradski menadžer poklanja Gradskoj upravi.
Ipak, već nakon prvog, nazovimo, časa, održanog u prostorijama Gradske uprave, zaposlenici su informisani da je besplatna prva prezentacija, a da će ostalo morati sami da plate. Očito je prvobitna namjera da Grad Banjaluka plati časove Excela propala, nakon što je Žurnal poslao upit o trošenju javnog novca.
UHLJEBIMO PDP PRIJATELJE
Kada na čelo Komisije za prijem, evidenciju i postupanje sa prijavama korupcije i prijavama drugih nepravilnosti postavite prijateljicu iz studentskih dana, prethodno zaposlenu u Gradskoj upravi mimo svih zakona i procedura, u Banjaluci se to naziva “šansa mladima”.
Nakon što je drugaricu i stranačkog „saborca“ Vedranu Prole zaposlio u kabinet bez ikakve prethodno provedene procedure i stavio je na čelo gorepomenute Komisije, gradonačelnik Draško Stanivuković kritikovao je kolege iz kriminalnog SNSD-a:
„Ne može veterinar biti u Upravnom odboru Doma zdravlja. Komisija koja hoće da stavi veterinara u Dom zdravlja je komisija kod koje sve treba preispitati“.
Međutim, kakve veze ima zvanje ljudi sa djelovanjem u upravnim odborima, gradonačelnik ne zna, samo voli da kontrira. Ali, drugarica Prole može na čelo tijela koje se bavi pitanjima korupcije.
Nalagerovanih obrazloženja za zapošljavanje prijateljica u kabinet gradonačelnik Stanivuković ima itekako.
„Nema kriminala i korupcije u Gradskoj upravi. Nema nepotizma“, objavio je Žurnal 11. oktobra 2021. njegovu izjavu sa jednog u nizu vanrednih obraćanja javnosti.
Iza zatvorenih vrata uprave Banjaluke dešavalo se upravo suprotno. Danas ne dozvoljava da veterinar bude u Upravnom odboru Doma zdravlja, ali je bez ikakve zakonske procedure, na mjesto stručnog saradnika za administrativno-tehničke poslove, zaposlio Biljanu Aničić, veterinarsku tehničarku i stranačku koleginicu.
Aničićeva je, pisali smo, bila zavedena na šihtericu Odjeljenja za inspekcijske poslove, ali se na radnom mjestu nije pojavila od dana zaposlenja, 1. jula prošle godine. Od Gradske uprave zatražili smo više informacija, a odgovori su otkrili – nepotizam. Udruženim snagama službenika iz Kancelarije za građane, pošto gradonačelnikova pres služba ne želi da komunicira sa Žurnalom, i naše redakcije našli smo je – u kabinetu gradonačelnika…
Takvih novih zaposlenih je oko 200.
(zurnal.info)
