Brojni banjalučki gradski parkinzi, osim što nemaju upotrebnu dozvolu i zakonski osnov naplate, prostiru se na parcelama koje su i dan danas u privatnom vlasništvu i na kojima nikada nisu riješeni imovinskopravni odnosi.
Piše: Andrijana Pisarević
Pokazalo je to istraživanje eTrafike, čiji su novinari pregledom banjalučkih katastarskih opština ustanovili da su parkinzi, na primjer, na Staroj autobuskoj stanici, kod Palasa ili Talije, samo dijelom na gradskom zemljištu, a da te parcele redom pripadaju građanima, privatnim preduzećima i bivšim SIZ-ovim (samoupravnim interesnim zajednicama).
Međutim, ni ovo, kao ni činjenica da gotovo nijedan parking nema upotrebnu dozvolu, pa samim tim ni zakonski osnov naplate parkiranja i kazni, o čemu je eTrafika već pisala, nije prepreka da Grad uredno u svoj budžet svake godine za parkiranje nezakonito inkasira blizu pet miliona maraka.
“To bi bilo isto kao da neko parkira na vašoj njivi ili u vašem dvorištu, postavi aparat za naplatu i krene da zarađuje na tome. Nema nikakvog pravnog osnova za ovo dok se ne riješe imovinskopravni odnosi i ne uradi tehnički prijem, kojim se utvrđuje da je taj prostor priveden svojoj namjen”, ističe izvor eTrafike.
Postoje sporovi koji se vode po sedam-osam godina, dodaje on, a za to vrijeme grad na tim parcelama ozbiljno zarađuje.
“Uvidom u katastarsku mapu vidi se da su parkinzi u tuđem vlasništvu i jasno se vidi da tu nema osnova za naplaćivanje. Osim toga, da oštetite automobil na nekom od njih, nemate koga da tužite, niti ima upotrebne dozvole, niti je parcela u vlasništvu onoga koga ste namjerili tužiti. Moglo bi se reći da tu vlada potpuni haos”, kaže naš sagovornik.
Pregledom mape, jasno se vidi da se, na primjer, parking kod Palate predsjednika RS prema hotelu Talija sastoji iz velikog broja usitnjenih parcela od 150, 120, pa čak i 11 kvadratnih metara.
Neke od ovih parcela su u vlasništvu SIZ-a stanovanja i tri pripadaju “Ideal company“, a “Vicanović company” iz Laktaša na ovom mjestu ima samo 11 kvadrata. Ova parcela je iscjepkana na brojne površine, toliko sitne, da se njihovi vlasnici i brojevi ne mogu više ni učitati.
Na Staroj autobuskoj stanici najveći dio zemljišta pripada banjalučkom “Autoprevozu” sa kojim je grad Banjaluka godinama vodio spor i izgubio, a dio parcele je u vlasništvu izvjesnog Hamdije Smailagića. Interesantno je i da je svih pet parcela koje čine taj parking kategorisno kao kuće, zgrade i dvorišta, a najveća koja pripada “Autoprevozu” kao “ostalo neplodno zemljište”.
Inače, ova kompanija ponudila je Gradu ljetos da od njih kupi zemljište u centru grada, a vrijednost zemljišta sa ulicom procijenili su na minimalno 8,6 miliona KM. Gradonačelnik Banjaluke Draško Stanivuković tim povodom je još ljetos izjavljivao za medije da se trude da u pregovorima sa vlasnicima parcele, nađu kompromis koji se tiče i naplaćivanja parkinga.
Prijedlog Grada bio je da se na toj lokaciji nastavi naplaćivanje parkiranja po istoj cijeni, ali da se prihodi dijele po pola, uz uslov da “Autoprevoz” ne tuži zbog izgubljene dobiti.
Autoprevoz je još 2013. godine dio ovog zemljišta prodao firmi “Bewo real estate” koja je upisana prošle godine kao vlasnik dijela Stare autobuske stanice, ali to se na interaktivnoj mapi katastarskih čestica ne vidi.
Parking kod “Palasa” uz hotel prema “Tržnici“, još je jedan primjer nezakonite naplate na tuđem zemljištu. Dijelovi ove površine su takođe iscjepkani, a među vlasnicima su kompanija “Mateks” čija je površina kategorisana kao dvorište, kao i “Kontinental“, koji na ovom mjestu ima gradilište.
Ni parking kod “Doma omladine” nije u vlasništvu Grada. Njegovi dijelovi, oni koji se vide na mapi, pripadaju “Metalu” i kategorisani su kao dvorište, dok je ostatak na bivšem SIZ-u, takođe kao dvorište.
“Ovo su sve primjeri zarade bez zakonskog osnova i sa nikakvim ulaganjima. Grad tu najnormalnije ostvaruje dobit, fizička lica ne ostvaruju ništa i u sporu su sa Gradom. Tu, naravno, ne može da se izda ni građevinska ni upotrebna dozvola jer nije njihovo zemljište”, kaže naš sagovornik.
Na naša pitanja iz Gradske uprave Banjaluka odgovaraju šturo da je parking kod “Kraša” većim dijelom “upisan na Grad ili pravne prednike Grada”.
“Parking kod ‘Кraša’ je većim dijelom upisan na Grad. Za određeni dio zemljišta Grad je pokrenuo rješavanje imovinskopravnih odnosa, a po potrebi će zatražiti i sudsku zaštitu za manji dio parcela odnosno površine. Parking kod “Talije” je takođe samo dijelom uknjižen na Grad, za ostali dio se vode sudski sporovi odnosno za drugi dio je Grad inicirao kod Pravobranilaštva Republike Srpske, pokretanje upravnih i sudskih postupaka u cilju trajnog rješavanja”, rekli u nam u Gradskoj upravi.
Dalje navode da je parking na „Staroj autobuskoj stanici“ obuhvaćen starim i poznatim sporovima koji se vode sa „Autoprevozom“ Banjaluka, čiji ishod će se u budućnosti znati.
“Imovinskopravni odnosi se rješavaju u skladu sa važećim propisima, uz bitnu činjenicu da je parkinge izveo Grad Banjaluka i iste drži u posjedu dugi niz godina. Imajući u vidu neriješenost imovinskopravnih odnosa, ni tehnička dokumentacija nije kompletna”, rekli su u Gradskoj upravi za eTrafiku.
Advokat Din Tešić kaže da zakon definiše pravo vlasništva kao stvarno pravo na određenoj stvari. Samo vlasnik ima pravo posjedovanja, upotrebe, korišćenja i raspolaganja, a to može imati treće lice na osnovu ovlašćenja koje je dobio od vlasnika.
“U ovom slučaju Grad Banjaluka očigledno je bez ovlašćenja vlasnika koristio i upravljao predmetnim nekretninama, a kod ‘Autoporevoza’ i sud je odlučio u korist vlasnika, što je jedino ispravno i bilo”, kaže Tešić.
On priča da se ovdje postavlja pitanje da li će vlasnici potraživati i svoja prava za nadoknadu štete zbog nemogućnosti korišćenja zemljišta, kao i povrata bespravno stečene koristi koju je Grad Banjaluka stekao koristeći se nezakonito zemljištem unazad 10 godina.
“I druga lica kojima Grad Banjaluka bespravno koristi zemljište, isto tako imaju pravo na povrat zemljišta, zato što zahtjev za povrat vlasništva nije određen protekom vremena, pa samim tim u ovim slučajevima nema zastarijevanja prava vlasništva. Jasan je stav Vrhovnog suda Republike Srpske da niko ne može prenijeti na treće lice više prava nego što ga ima, niti raspolagati sa stvari bez jasnog pravnog osnova sticanja vlasništva”, kaže Tešić.
