HomeRSBanja lukaZa manje od...

Za manje od godinu dana mandata: Podobnim firmama gradonačelnik Stanivuković direktno dodijelio 1,7 miliona KM

Podobnim firmama gradonačelnik Stanivuković direktno dodijelio 1,7 miliona KM

Draško Stanivuković

„Podnijeću tužbe protiv Žurnala zbog laži. Pa šta, sedamdeset i nešto direktnih sporazuma. Znate li vi koliko je odjeljenja u Gradskoj upravi“, naljutio se gradonačelnik Banjaluke Draško Stanivuković 21. septembra.

Od tada do danas ništa se nije promijenilo – niti je Stanivuković, očekivano, poslao tužbu, niti se Žurnal uplašio prijetnji. Jedino raste broj netransparentno podijeljenih poslova finansiranih iz budžeta grada. Za manje od godinu mandata, deklarativni borac protiv korupcije na čelu grada potpisao je ukupno 210 ugovora, od tog broja čak 140 direktnih sporazuma koje su građani podobnim firmama platili 573.017 KM. Veće cifre upakovao je u pregovaračke postupke bez obavještenja javnosti, njih 13 koštalo je 1.200.869 KM.

Ukupno – 1.773.886 KM.

To praktično znači da je od posljednjeg Žurnalovog izvještaja na ovu temu, 7. septembra, do danas Stanivuković razdijelio još 64 direktna ugovora privatnicima koje je sam odabrao. Tu su i tri nova „pregovaranja“.

Svojevremeno je opozicioni gradonačelnik, pun antikorupcijskog i antikriminalnog elana, u centru Banjaluke kačio panoe i prethodnu, nesporno kriminalnu vlast SNSD-a prozivao, između ostalog, za direktno sklapanje ugovora. Ispostavilo se da i njemu ovakav način trošenja novca građana  pogoduje.

ZA „PREGOVORE“ SPRETAN

Kako smo pisali tog septembra, netransparentni pregovarački postupak bez objave obavještenja u javnosti bio mu je zgodan kod održavanja sistema GIS i EDMWS. „Geoinova – informatički inženjering“ i „Orka“ dobile su 28.080, odnosno 7.020 KM i to već u februaru ove godine, dva mjeseca nakon ustoličenja.

Dok se Stanivuković bunio zbog „napada pojedinih novinara“, „Infoveza“ je pisala da je isti model budžetskog odliva iskoristio da nabavi „računarsku i drugu opremu za proces masovne vakcinacije stanovništva“. Od „Alf-oma“ – 8. aprila za 126.766 KM. Hitnost je pokušao da opravda zaključkom Gradskog štaba za vanredne situacije od 22. marta čiji je komandant – upravo gradonačelnik. 

„Potreba za provođenjem predmetnog postupka javne nabavke proističe iz zaključka Gradskog štaba za vanredne  situacije, broj 12-G-645/21 od 22.03.2021. godine, gdje je u tački 3, druga alineja, propisano da će se izvršiti nabavka računara i druge opreme za proces masovne vakcinacije stanovništva“, stajalo je je u dokumentu po kojem je dodijeljen ugovor.

Softvere u pisarnici može da održava isključivo „Mega Computer Engineering“ i to za 12.099 KM, nakon što je posao direktno „ispregovaran“.

Među Stanivukovićevim ugovorima za „pod lupu“ svakako su i dva potpisana sa Zavodom za izgradnju Banjaluka. „Pružanje usluga na poslovima komunalne naknade“ 6. maja koštalo je 450.450 KM, dva mjeseca kasnije, 2. jula, „pružanje operativne pomoći na poslovima komunalne naknade“ – još 64.999 KM.

U nizu velikodušno datih javnih poslova je i onaj po ugovoru od 10. avgusta za „Kozaraputeve“ prijedorskog tajkuna Dragana Čorokala, vrijedan 330.000 KM. Nakon što je Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju RS izdalo privremenu upotrebnu dozvolu, ali zbog neriješenih imovinsko-pravnih odnosa na dvije parcele za most u Srpskim toplicama, a ne zbog nedovršenih radova, Stanivukoviću su iskrsli dodatni radovi.

Poslije pisanja Žurnala, pokušavao je da se pravda posredstvom bliskih mu medija, ali građanima čiji novac “transparentno troši“ nije objasnio šta je mostu još nedostajalo i šta je konkretno plaćeno stotine hiljada maraka i kako je most uopšte stavljen u upotrebu, ako su se pojavili dodatni radovi, kao i kako 3,8 ranije datih miliona KM nije bilo dovoljno da posao bude završen.

Zbog „zaštite ekskluzivnih prava“ softver regulisanja nekretnina i drugih modula pod budnim je okom zagrebačke firme „Libusoft“ – 21.941 KM. Ispostavilo se da ni udžbenika nije nabavljeno dovoljno pa je Zavodu za udžbenike i nastavna sredstva, po ugovoru od 7. septembra, prebačeno još 16.267 KM

DIREKTNO DIJELIM, JER MI SE MOŽE

U tenderske majstorije gradonačelnik je upisao i popločavanje dijela javne površine uz Ulicu Save Kovačevića. Firmi „Revigrad“, koja nije ni registrovana na listi ponuđača u Bosni i Hercegovini, direktno je dao 7.003 KM, samo 17 maraka manje od zakonskog maksimuma.

Od „Čistoće“, koja je u vlasništvu tajkuna Mladena Milanovića Kaje, kojem je dozvolio gradnju betonske grdosije sa dva tornja u strogom centru grada, Stanivuković je kupovao kontejnere – 2.948 KM. Scenografiju i tehničku podršku u danima gradskih svetkovina „Aapeletroniku“ je platio 7.008 KM.

Mostove periodično, po direktnom sporazumu, pregleda „Fabrum solutions“ 6.786 KM, ulične cerade izrađuje i montira izvjesni Dejan Kasalović za 3.510 KM.

Firmi „Urbis centar“, koju je svojevremeno tenderski cijenio i Nenad Nešić, sada blizak saradnik gradonačelnika Stanivukovića, namijenjena su tri ugovora – 585, 5.265 KM i 5.850 KM.

U nizu direktnih ugovora mjesta je, po ko zna koji put, bilo i za „Routing“. Dokumentacija za izgradnju ulice na Tunjicama, sada već simptomatično, vrijednosno je ponovo upakovana u direktni sporazuma – 6.903 KM.

Prethodno, uknjižio je ugovor sa „Centronixom“ za održavanje računarske opreme – maksimalnih 7.020 KM. Softver i licencu za BL -Bike održava „Supermarket“ – 6.922 KM, ormar je isporučio „MiD Elektro“ za 7.006 KM, a kod iste firme kupljene su i kamere za nadzor komunalne opreme – 6.962 KM.

Za „Alf-om“ je u Gradskoj upravi bilo još posla. Toneri i ketridži, na osnovu direktnog sporazuma, kupljeni su po cijeni od 5.259 KM, dok je developer koštao 6.051 KM. Građani Banjaluke „Tempo gradnji“, čija je osnovna djelatnost organizacija izvođenja građevinskih projekata, plaćali su i dukate za Bogojavljensku litiju, težine 17,5 grama i finoće 900/1.000 – 2.549 KM. Potrošni materijal isključivo za kopirnicu firmi „Dragičević d.o.o“ plaćen je 5.615 KM, a transparentne barijere za kancelarije „Portalu“ – 6.657 KM.

Dok je Mladena Ćućuna, smijenjenog šefa Odsjeka za poslove Civilne zaštite, nazivao Ćućun XIV i s pravom ga optuživao za preskupu nabavku namještaja od 5.967 KM, koji na kraju nije završio na licitaciji, već u Stanivukovićevom kabinetu, gradonačelnik je kupovao namještaj za objekte u Rakovačkim barama. S firmom „Maličević“ potpisao je direktni ugovor vrijedan 6.991 KM.

Datumi potpisa direktnih tenderskih ugovora otkrili su nezakonitosti. Dan grada obilježen je 22. aprila, gradonačelnik je prvo pojeo sitne kolače, a onda sa firmom „Laterna“ ugovor od 1.872 KM potpisao mjesec kasnije, 31. maja. Firma „Stars and more“ bila je zadužena za video produkciju za isti događaj, a ugovor je potpisan skoro dva mjeseca nakon što je posao obavljen – 17. juna.

 Među firmama koje direktnim ugovorima favorizuje Stanivuković svakako je i „ABC Solutions“. Dizel agregat za vakcinalni centar, od 6.962 KM, početkom juna pokazao se kao dobar, u julu je uslijedio i ugovor za montažu zastavica i drugih ukrasa za praznike – 6.891 KM.

Kako mladog gradonačelnika sada muče drugi jadi, još nije stigao građanima koji ga plaćaju da objasni tenderske marifetluke. Nade ima, jer bi to možda mogao da uradi nakon što posjeti sve tabloide koji detaljima iz njegovog privatnog života uredno skreću pražnju sa gradskih problema.

(zurnal.info)

Nastavite čitati:

Rezultati izbora u rs: Kako je Dodik kupio glasove i ko stoji iza Stanivukovićevog uspjeha?

Milorad Dodik u RS suvereno vlada skoro dvije decenije, za to vrijeme je ovaj bh. entitet pretvorio u interesnu organizaciju, putem koje on i njegovi ljudi, kojima premrežio sve javne institucije, ostvaraju prvenstveno ličnu korist. U isto vrijeme, navodna “odgovorna nacionalna politika”, koju potencira Dodik, dovela je Republiku Srpsku do međunarodne izolacije i sankcija od zapadnih zemalja, zbog čega je dovedena u stanje ekonomske i finansijske propasti.

Kako izbori funkcionišu u Trnovu : Berilo godinama glasove kupuje asfaltom, junicama i stranačkim zapošljavanjem

Ibro Berilo je prvi put za načelnika izabran 2002. godine i od tada je promijenio sve stranačke dresove. Godinama je već javna tajna da su glasači u Trnovu, za manje ili veće usluge, davali glasove Berilu. Rado po kafanama prepričavaju da im je asfaltirao put do kuće ili nekoga zaposlio, ali o tome niko javno i zvanično ne želi govoriti