“Običnom“ građaninu, koji se odvaži da sagradi kućerak, uvijek „fali papir“ pa trči od institucije do institucije, od šaltera do šaltera… Komplikovane su i procedure, a onda ga tu i tamo dočeka nervozni službenik kojeg uredno svakog mjeseca plaća. Kako da sve bude završeno „očas posla“ narodu bi mogao da ispriča banjalučki tajkun Jovan Vidović. Sve mu glatko ide pa je u mjesec dana uspio da otvori „GP-Manjača“, kompletnu dokumentaciju dobije u Gradskoj upravi i počne da gradi na atraktivnoj lokaciji, kod privatnog naselja „Aleja-Centar“ u Banjaluci. Zemljište je svojevremeno bilo predmet spora između Vidovića i tajkuna Borka Đurića.
Građevinsku firmu, stoji u dokumentaciji koja je u posjedu Žurnala, 25. februara ove godine osnovali su Vidovićeva supruga Gospa i Nenad Topić, a za direktora je imenovan Slobodan Puzić. Isti Puzić, na istoj adresi u Ulici prote Nikole Kostića, je i direktor „Autoservisa Vidović“, koji je poslovao sa institucijama Republike Srpske.
Nekoliko stotina metara dalje, kod „Merkatora“, a uz naselje „Aleja-Centar“, kojeg neumorno gradi tajkun Borko Đurić (s kojim se Vidović godinama sporio), gabarite svoje višespratnice i milione zarađena na prodaji prostora vidio je Vidović. Gradska administracija, na čelu sa PDP-ovim gradonačelnikom i neostvarenim borcem protiv tajkunizacije Banjaluke Draškom Stanivukovićem, građevinsku dozvolu izdala mu je za samo 45 dana, 11. aprila.
Na toj lokaciji niče kompleks – podrum, prizemlje i sedam spratova te podrum, prizemlje i sprat.
Snježana Maleš, šefica Kancelarije za građane zadužena za komunikaciju sa Žurnalom (jer Stanivukovićev tim za komunikaciju to i dalje ne želi da čini), potvrdila je:
„Rješenjem broj 03-361-363/21 dana 11.4.2022. godine izdata je građevinska dozvola investitoru Vidović Gospi za izgradnju kolektivnog stambeno-poslovnog objekta spratnosti Po+P+7 i Po+P+1 u Ulici bulevar srpske vojske.“
Na pitanje koliko prosječno traje postupak za investitore, od izdavanja lokacijskih uslova do građevinske dozvole, rekla je da „zavisi od kompletnosti dokumentacije koju investitor dostavlja, da li je ista usklađena u skladu sa propisima, odnosno, da li su potrebne korekcije“. Investitor prvo podnosi zahtjev za izdavanje lokacijskih uslova, napomenula je, a ovaj dokument prati ostala papirologija u skladu sa članom 61. Zakona o uređenju prostora i građenju RS. Maleševa nije pobrojala, ali u tom članu stoji:
„Uz zahtjev za lokacijske uslove investitor je dužan da priloži:
a) urbanističko-tehničke uslove i stručno mišljenje ako nema sprovedbenog dokumenta prostornog uređenja, koji se dostavljaju u tri primjerka samo ako se rade van organa nadležnog za poslove uređenja prostora jedinice lokalne samouprave;
b) kopiju katastarskog plana, odnosno ažurnu geodetsku podlogu za predložene trase za infrastrukturne linijske komunalne objekte, ovjerene od organa nadležnog za poslove premjera i katastra;
v) dokaz o legalnosti postojećeg objekta, ukoliko je riječ o dogradnji, nadogradnji i promjeni namjene postojećeg objekta;
g) opis objekta;
d) saglasnosti na lokaciju objekta predviđene u urbanističko-tehničkim uslovima na osnovu posebnih zakona zavisno od vrste i namjene objekta (komunalnih preduzeća koja upravljaju komunalnom infrastrukturom, javnih preduzeća koja upravljaju javnom infrastrukturom i slično), ako takve saglasnosti nisu sadržane u urbanističkotehničkim uslovima,
đ) rješenje o utvrđivanju obaveze sprovođenja procjene uticaja na životnu sredinu i obimu procjene uticaja, ako je njeno sprovođenje obavezno u skladu sa posebnim propisom i
e) idejni projekat i dokaz o vlasništvu ili pravu građenja nad zemljištem za objekte za koje prema odredbama ovog zakona nije potrebna građevinska dozvola.“
Lokacijske uslove Gradska uprava, napominje Maleš, izdaje za 15 dana, potom investitor predaje zahtjev za građevinsku dozvolu, ali i prateću dokumentaciju u skladu sa članom 128. istog Zakona:
„Uz zahtjev za izdavanje građevinske dozvole investitor prilaže:
a) lokacijske uslove,
b) dokaz o riješenim imovinsko-pravnim odnosima,
v) ugovor o koncesiji ili javno-privatnom partnerstvu, ako se za traženu izgradnju daje koncesija ili zaključi ugovor o javno-privatnom partnerstvu u skladu sa posebnim propisima,
g) glavni projekat u tri primjerka,
d) izvještaj o reviziji tehničke dokumentacije u skladu sa članom 114. ovog Zakona,
đ) izvještaj i potvrdu o nostrifikaciji u slučajevima iz člana 102. stav 4. ovog Zakona,
e) ekološku dozvola, ako je potrebna, ili rješenje o odobravanju studije uticaja na životnu sredinu u skladu sa propisima o zaštiti životne sredine.“
Maleš tvrdi da je Gradska uprava dužna da odluči u roku od 15 dana od dana predaje zahtjeva. Međutim, prijateljski je skrenula pažnju na to da investitori vrlo rijetko predaju kompletnu dokumentaciju pa se ista kompletira sa dokumentacijom koju izdaju drugi organi, „što takođe utiče na trajanje procesa“. U Vidovićevom slučaju, očito, radilo se danonoćno.
Koliko će proces trajati u slučaju da građani žele da grade individualne stambeno-poslovne objekte, Maleš kaže da sve zavisi – od građana, odnosno od toga koliko im je potrebno da kompletiraju dokumentaciju, koja „nije toliko obimna“.
LIK I DJELO
No, vratimo se do Vidovića. Među zanimljivijim crticama iz njegovog poslovnog djelovanja je i ona iz 2010. godine kada je nekoliko policijskih agencija i tužilaštava u BiH vodilo istragu protiv njega zbog pranja novca, utaje poreza i zloupotreba tokom privatizacije državnog kapitala.
Urbanističkom zavodu, čiji je bio suvlasnik, nije platio oko pet miliona KM za projekte koje su radili za njega lično i njegove firme, pisali su mediji. Time je budžet oštetio za oko milion KM. Inspektori su se tada bavili i “Autoservisom”, kao i prodajom 60 stanova sa Poljoprivrednim institutom.
U tom momentu Vidović je bio većinski je vlasnik oko 20 firmi u RS, između ostalih, “Auto-servisa Centar”, “Urbanističkog zavoda”, “Betonskih proizvoda”, “Metala”, “Građe”, “Cvjećara”, “Kamenih agregata”, “22. decembra” “Tempo gradnje” u Banjaluci, kao i ljetnikovca “Balkana”, hotela “Krajina” i “Ugostiteljstva” u Mrkonjić Gradu.
Upravo bespravno izgrađen objekat u Ulici prote Nikole Kostića bio je naveden u optužnici banjalučkog Okružnog tužilaštva. Četiri godine, od 2006. do 2010, bilo je potrebno Osnovnom sudu u Banjaluci da zakaže raspravu. Zanimljivo, baš 2006. godine sud je Vidoviću izrekao uslovnu zatvorsku kaznu od dvije godine zbog bespravne izgradnje objekta u Ulici majke Jugovića.
U Tužilaštvu su 2010. rekli da je i predmet protiv NN lica “Elektroservis – Banjalučko polje”, pod oznakom KTA – 2 – 21/06, za koju je bio zadužen tužilac Radenko Janković, koji je takođe pokrenut 2006. godine i koji tužilaštvo još nije privelo kraju, “stalno aktuelan”. Pitanje istrage bilo je da li je Vidović falsifikovao posjedovni list o vlasništvu nad šest dunuma vojnog zemljišta kod “Elektroservisa” na Banjalučkom polju, na kojem danas gradi. U policiji su tvrdili da su nesporno dokazali da se radi o falsifikatu, ali da Okružno tužilaštvo nije uradilo ništa. U međuvremenu, zatražena je dopuna tog predmeta.
Krivičnu prijavu podnio je tajkun Borko Đurić, vlasnik „GP Krajina”. O kriminalnom ugovoru između SNSD vlasti i produžene im ruke Draška Stanivukovića i Borka Đurića Žurnal je opširno pisao.
(zurnal.info)