Rudnik Tušnica odavno je zatvoren, nekadašnje jame su zatrpane, a neke od njih služe i za odlaganje otpada. Od zgrade Uprave ostale su samo ruševine. Na ovu lokaciju danas dolaze rijetki. Možda poneki mještanih obližnjih sela kojima je ugalj iz Tušnice jedini izvor prihoda, pa rizikujući život silaze u improvizirane jame. Ili poneki investitor što potvrđuje sve jače glasine da bi se ovaj rudnik mogao dati pod koncesiju.
„Dolazilo je njih mnogo u obilazak rudnika, ali ga još niko nije kupio“, reći će za Žurnal jedan mještanin koji živi u selu smještenom u podnožju rudnika. Naš sagovornik nije mogao ili nije želio precizirati koga je tačno vidio da obilazi rudnik navodeći samo da je „i on čuo neke priče, ali da ne zna detalje“.
„Neke priče“ odnose se na informaciju da su za rudnik Tušnica zainteresirani investitori iz Kine. Međutim, iz Vlade Kantona 10 nikada nisu odgovorili na upit Žurnala da li je ovo tačno.
PRIČALO SE O TREĆOJ JAMI, ALI SVE JE STOPIRANO
Iako su dokumenti javni, rijetki su mještani Livna kojima je poznato da je mrki ugalj radioaktivan.
Mještanin Livna Fahrudin Ramić je 80-ih godina radio za firmu koja je radila na tri bušotine u sklopu rudnika Tušnica. U dvije bušotine na Plećima i Novakovcu pronađen je ugalj, dok je prema njegovim riječima u bušotini Pašinac pronađen uranij.
„Nisam imao nikakvu direktnu vezu sa rudnikom. Bio sam autoprevoznik i radio sam sa firmom koja je vršila istraživanje uglja. Trebao im je neko da prevozi mašine za bušenje, sarađivali smo godinu i po. Možda trenutno jedini znam suštinu onoga šta se dešavalo. Dvije bušotine su rađene na Poljanima i tu je na nekoj dubini nađen ugalj. Treća bušotina, koja je najinteresantnija i koja sve zanima, jeste ona na Pašincu i tu su nađeni ugalj, voda, uranijum i još nešto, a šta je to ja ne znam“, prisjeća se Ramić za Žurnal. On tvrdi da je ugalj pronađen na stotom metru, na 150 metara je nađeno između 25 i 30 centimetara urana, a na 170 metara voda. Ovom vodom se i danas napajaju domaćinstva u selima Pašinci, Turani, Krivići i Mandeka. Naš sagovornik kaže da je ova voda analizirana i da je jedna od najčistijih na području livanjske općine.
„Kopalo se i dublje, pronađena je srž koju sam kamionom ja prevezao u Tuzlu na Institut. Šta su oni otkrili i koje je rješenje došlo mislim da to znaju samo oni koji su u to vrijeme radili u upravi rudnika. Mislim da su svi ti dokumenti dostavljeni rudničkoj upravi“, kaže Ramić.
U vrijeme bivše Jugoslavije spominjalo se otvaranje i treće jame, ali to je stopirano. Iz kojih razloga nije poznato.
I dok se Ramić prisjeća dešavanja iz 80-ih, Geigerov brojač pokazuje povišen nivo radijacije na jednom od starih kopova tušničkog rudnika. Stručnjaci su još ranije za Žurnal pojasnili da se sagorijevanjem uglja radijacija povećava u samom pepelu.
Podsjetimo, Žurnal je već pisao o studiji iz 2010. koja govori o tome da se u rudniku Tušnica nalazi mrki ugalj značajne radioaktivnosti. Studija dokazuje štetnost radijacije po zdravlje radnika i preporučuje mjere koje su se morale poduzimati. Studija je javno dostupna. Isto je potvrđeno i mjerenjima doza zračenja iz 2019. godine.
NELEGALAN PRENOS KONCESIJE
Iako je sve ovo bilo poznato još 80-ih godina, rudnik Tušnica u fokus javnosti dolazi nakon pojave prvog investitora zainteresiranog za istraživanje i eksploataciju mineralnih sirovina. Podsjetimo, privredno društvo „Dže-Co“, vlasništvo Branka Džeke je 2006. dobio dozvolu za istraživanje, a koncesiju 2012., o čemu je Žurnal ranije detaljno izvještavao.
MJEŠTANI LIVNA SE BORE DA OČUVAJU IZVORIŠTAZbog koncesija strahuju od gubitka pitke vode
Nakon godina stagniranja ova koncesija prelazi na firmu „Lara-Natural“ d.o.o. Livno. Mjesto istraživanja više nije Poljane, nego Krivića vrtli između tri izvorišta pitke vode kojom se napajaju mještani nekoliko sela s ovog područja. Mjesto bušenja je i na oko 200 metara udaljeno od bušotine Pašinac u kojoj je, prema kazivanju Fahrudina Ramića, pronađen uranij. U međuvremenu je firmi „Lara-Natural“ d.o.o. Livno odobreno i dodatno istraživanje što mještane navodi na pomisao da postoji mogućnost da ne traže vodu, već “nešto drugo”.
Kako se domaćinstva okolnih sela s ovog izvora napajaju vodom, mještani su digli glas kako bi stopirali istraživanja i bušenje. Neformalna grupa građana podnijela je i krivične prijave protiv svih osoba uključenih u dodjelu ove koncesije. Nezvanično saznajemo da se posljednjih dana uzimaju izjave od podnositelja prijave, ali i ostalih svjedoka koji bi mogli imati određena saznanja.
Ugrožavanje izvorišta pitke vode u LivnuNavodna višemilionska investicija od koje niko nema koristi
Dosadašnje radnje koje su istražitelji poduzeli ukazuju na to da su u procesu koncesije na firmu Lara-Natural d.o.o. Livno počinjene nepravilnosti. O svojim saznanjima u vezi bušotine Pašinac izjavu je dao i Ramić, a sve je još u fazi provjera.
VUKADIN I RADMAN
Mještani strahuju od dalje preprodaje ove koncesije stranim investitorima, ali i od toga da rudnik Tušnica ne završi u rukama stranaca. Izvori Žurnala navode da je sve politička igra u koju je umiješana vlada ovog kantona, ali i ministar vanjskih poslova Hrvatske Gordan Grlić Radman. Vezu vide u tome što je on svojevremeno bio ambasador Hrvatske u Berlinu, a odakle su i neki vlasnici firme “Lara-Natural”.
Podsjetimo da je ministra Grlić Radmana za ove navode u julu 2022. na Saboru javno prozvao i Zvonimir Troskog iz stranke „Most“ i poslanik u Saboru Hrvatske, a sve je pisao i na svojoj zvaničnoj Facebook stranici.
„Postala je praksa da se brojne koncesije po Hercegbosanskoj županiji (HBŽ, FBiH) dodjeljuju po političkoj liniji. Od tih koncesija naravno lokalno stanovništvo nema apsolutno nikakve koristi već samo štete. Najbolji primjer takvih koncesija su one za vodocrpilišta i solarne parkove koje su dodjeljene tvrtkama stacioniranim u Livnu, čiji su isti vlasnici “sumnjivi” likovi iz Berlina, a prema finansijskim izvještajima te tvrtke nemaju nikakav promet niti zaposlenih“, objavio je Troskot.
Dalje podsjeća, a o čemu je Žurnal ranije detaljno izvještavao, da je Vlada Kantona 10 utvrdila cijeli niz nezakonitosti oko izdavanja koncesije za vodocrpilišta u okolini Livna na temelju izvještaja radnog tijela, ali su ga nakon prošlogodišnje Livanjske večeri na kojoj su za istim stolom sjedili ministar Radman i predsjednik Vlade Kantona 10 Ivan Vukadin, zanemarili i potpisali su aneks ugovora sa firmom „Lara-Natural“.
U ovoj objavi, Troskot podsjeća da je ministar Radman svojevremeno bio ambasador Hrvatske u Njemačkoj i u tome vidi vezu sa investitorima iz Berlina.
Troskot je i pred Saborom Hrvatske u julu prošle godine iznio svoje sumnje, na šta mu je Radman odgovorio da je “ostao zatečen i da za sve prvi put čuje”.
„Dovedite mi te ljude, kakav igrokaz izvodite. Imamo scenu, publiku i glumce. Trebali biste imati činjenično stanje“, kazao je Radman.
Troskot mu je odgovorio da će vrlo brzo na vidjelo izaći sva „njegova lobiranja i sjedenja sa Vukadinom“.
Do ovih saznanja došao je i Žurnal.
Naime, iako nigdje u postu nije naveden naziv firme za pretpostaviti je da se radi o “Lara-Natural” d.o.o. Livno. Sjedište ove firme je na adresi Gabrijela Jurkića bb. Vlasnici su Stipo Marelja, Josip Sužanj i Achaz Von Oertzen. Na istoj adresi je još šest firmi, a među njima su i Solbus, Solbus I i Solbus II. Direktor tri Solbusa je Josip Sužanj, dok se u vlasničkoj strukturi nalaze još CESA Solar GmbH i Suma GmbH.
Ostale firme na ovoj adresi su OMS Asset Holding d.o.o., Dolmex, Flora-Natural i O.M.S. i prema podacima sa Akta.ba u vlasničkoj strukturi su Achaz Von Oertzen i Suma GmbH, te firma Inomedia u čijoj vlasničkoj strukturi se nalazi Suma GmbH, dok se kao prethodni vlasnici spominju Josip Sužanj i Stipo Marelja.
Prema podacima sa interneta, Achaza Von Oertzena se spominje i kao odgovorno lice Cesa group čije je sjedište u Berlinu. Od mještana Livna saznajemo da je Stipo Marelja porijeklom iz jednog od livanjskih sela u blizini rudnika Tušnica, ali da trenutno živi u Njemačkoj.
(zurnal.info)