U sportskim i političkim krugovima sve glasnije se priča o izgradnji nacionalnog nogometnog stadiona. Još je u vrijeme bivšeg predsjednika Nogometnog saveza BiH Elvedina Begića pokrenuta ova tema, nastavljena je i u vrijeme Vice Zeljkovića, a sada je izgradnja jednog ovakvog sportskog objekta postala tema i političkih sastanaka.
Jedan od posljednjih održali su načelnik sarajevske općine Novi Grad Semir Efendić i kantonalni ministar kulture i sporta Kenan Magoda, te je saopćeno je Općina Novi Grad već izdala urbanističku saglasnost za izgradnju stadiona IV kategorije kapaciteta 32.000 gledalaca na lokalitetu Rajlovca.
„Većina zemljišta potrebnog za izgradnju je u već državnom vlasništvu. Danas je postignut načelni dogovor da Općina u saradnji s Vladom KS do kraja ove godine osigura sredstva za potpuno rješavanje imovinsko-pravnih odnosa i izradu glavnog projekta. Nakon toga, u saradnji s Nogometnim savezom BiH i ostalim nivoima vlasti, radilo bi se na zatvaranju finansijske konstrukcije izgradnje jednog od najvažnijih objekata u Bosni i Hercegovini – Nacionalnog stadiona“, napisao je nedavno na društvenim mrežama Semir Efendić.
Sudeći prema najavama, nacionalni nogometni stadion već odavno nije samo ideja, a novac za realizaciju ovog projekta su, čini se, spremni izdvojiti i općina i kanton. No, eventualna izgradnja ovog sportskog objekta otvara niz pitanja i podsjeća na brojne probleme kada je riječ o sportskoj infrastrukturi, posebno u Sarajevu.
DVA STADIONA SU DOVOLJNA
Ibrahim Muratović, sportski reporter Al Jazeere Balkans, za Žurnal ističe pitanje opravdanosti izgradnje nacionalnog stadiona koji bi, prema njegovim procjenama, koštao najmanje 50-ak miliona eura.
„Toliko su npr. koštale ljubljanske Stožice, a koje nemaju kapacitet ni 20 hiljada mjesta. S povećanjem kapaciteta troškovi dodatno vrtoglavo rastu. Pitanje je i koliko bi takav objekat bio održiv“, kaže Muratović, dodajući da on nije optimističan glede gradnje novog stadiona.
Glavni grad Bosne i Hercegovine već ima nekoliko nogometnih stadiona, od kojih su najveći i najznačajniji Olimpijski stadion Asim Ferhatović – Hase i Stadion Grbavica. Da niti jedan od ta dva stadiona nije reprezentativan nije nikakva novost. Olimpijski stadion, s jedne strane, je poprilično zapušten i zastario, dok je Grbavica praktično nedovršen sportski objekat.
Gradnjom novog stadiona, reprezentativne selekcije dobile bi sportsku arenu koja bi zadovoljila najstrože uvjete. Ipak, pitanje je da li je to dovoljan razlog za izgradnju (pre)skupog objekta, s obzirom na to da dva stadiona već postoje, a koja bi i dalje pravila trošak.
Potpredsjednik Olimpijskog komiteta BiH Izet Rađo stoga smatra da bi, prema njegovom mišljenju, bolje bilo uložiti novac u rekonstrukciju postojeća dva stadiona, te da bi to bilo sasvim dovoljno za Sarajevo.
„Kao ekspert iz oblasti sporta, mislim da bi trebalo razmišljati u pravcu da se rekonstruira cijeli prostor Olimpijskog stadiona. Ubijeđen sam, slušajući ljude iz struke, da itekako ima prostora za to. Pored toga, gradu bi trebao još jedan stadion koji bi zadovoljio standarde igranja nogometnih utakmica najvišeg nivoa. Mislim da bi rekonstrukcija i modernizacija Grbavice bila dovoljna“, govori Rađo za Žurnal.
Priča o stadionima u Sarajevu samo je jedan segment loše sportske infrastrukture u glavnom gradu. „Ona je zastarjela, nefunkcionalna, skupa za održavanje i ne zadovoljava međunarodne standarde“, ustvrdit će Izet Rađo.
PRVO ANALIZA, PA INVESTICIJE
U sportskom smislu, Sarajevo je već odavno izgubilo primat. Čak i neki drugi gradovi u BiH, s puno manjim budžetima, imaju bolju sportsku infrastrukturu. Potpredsjednik Olimpijskog komiteta BiH kaže da bi, za početak, vlasti u Sarajevu konačno trebale napraviti adekvatnu analizu koja bi pokazala šta to sve nedostaje glavnom gradu.
„Vlada KS, s grupom eksperata, može vrlo jednostavno sačiniti jedan dokument u kojem će biti definisani prioriteti kada je u pitanju infrastruktura. Nakon toga izdvojiti novac, te etapno popravljati taj segment. To bi bio nevjerovatno pametan politički, ekonomski i sportski potez“, tvrdi Rađo.
Međutim, i bez analize neke stvari su i više nego jasne. Osim spomenutih stadiona, evo još nekoliko primjera – Sarajevo ni danas nema modernu, multifunkcionalnu sportsku dvoranu, Centar Skenderija već odavno je zreo za modernizaciju, čak ni krov na tzv. ledenoj dvorani nikada nije popravljen, ne postoji moderan teniski kompleks, skakaonice na Igmanu i staza za bob i sankanje na Trebeviću nikada nisu doživjeli obnovu, ne postoje adekvatne plohe za sportove na ledu…
I dok se naši najbolji sportisti zbog neadekvatnih trenažnih uvjeta redovno pripremaju u drugim državama, sve ove godine nizala su se obećanja da će se većina ovih objekata sanirati i modernizovati. Ipak, od toga nije bilo ništa. Danas, Sarajevo kao olimpijski grad, na sramotu svih, ima katastrofalnu sportsku infrastrukturu.
„Olimpijsko naslijeđe u Sarajevu je posebna priča. Olimpijska solidarnost iskorištena je za obnovu Zetre i tu se stalo. Uvjeren sam da se i danas može uraditi mnogo više da se olimpijski objekti, prije svih bob staza, obnove, dovedu u funkciju, pa čak i da donose značajna sredstva gradu u budućnosti“, kaže novinar Ibrahim Muratović.
Olimpijski bazen jedan je od rijetkih olimpijskih objekata koji su nakon rata izgrađeni u Sarajevu. Međutim, 15-ak godina nakon otvaranja sve su češće kritike u smislu kapaciteta i prebukiranosti.
„Olimpijski bazen u Sarajevu dobar je primjer da je naša zemlja na dnu svih evropskih prosjeka u pogledu sportske infrastrukture. Tako ni Sarajevo nije izuzetak, a situacija u većini manjih sredina je, nažalost, još gora. Na prste jedne ruke možemo nabrojati olimpijske bazene u BiH, posebno zatvorene. Možda je i neumjesno porediti se s najrazvijenijim zemljama, ali kad kažemo da Njemačka ima više od devet hiljada bazena, od kojih je 90 posto sa grijanom vodom, jasno je o čemu govorim. Mađarska ima više od 50 olimpijskih bazena, dalje da ne nabrajamo“, navodi Muratović.
OBNOVITI POSTOJEĆU SPORTSKU INFRASTRUKTURU
Sarajevo je prije nekoliko godina bilo domaćin Evropskog olimpijskog festivala mladih. U razgovoru s novinarima Žurnala Izet Rađo otkriva da glavni grad ima šansu da ide korak dalje i da organizira Olimpijske igre mladih:
„Imamo takve signale iz Međunarodnog olimpijskog komiteta. Poručeno nam je da bi bilo pametno, a i oni bi bili spremni to podržati, da obnovimo određene objekte – skakaonice, bob stazu, dvije do tri kvalitetne ledene plohe…“
Ipak, tvrdi Rađo, vlasti u Sarajevu do sada nisu imaIe sluha za sport. Kako ističe, za revitalizaciju skakaonica i bob staze potrebno je oko 30 miliona maraka:
„Nije to veliki novac. Skakaonice se ne moraju graditi, već samo osavremeniti, da budemo konkurentni u organizaciji određenih takmičenja. Slična stvar je sa bob stazom. Od Austrije do Istanbula nemate nigdje stazu osim kod nas. Ako bi je napravili, bila bi i sportski i turistički atraktivna, jer to je staza koja se skoro spušta u grad. Ta staza može biti u funkciji tokom cijele godine.“
Jasno je da glavnom gradu potrebna rekonstrukcija postojećih i gradnja novih sportskih objekata. Za sve je potreban – novac. Bez obnove sportske infrastrukture, iluzorno je očekivati da se u Sarajevu ponovo organiziraju takmičenja evropskog ili svjetskog nivoa, kakvih već odavno nema, za razliku od Beograda, Zagreba…
Zašto propadaju sarajevski sportski simboliNema titula, takmičenja, infrastrukture, novca…
„Pa infrastruktura je jedan od razloga zašto nemamo klubove na najvišem nivou i što ne organiziramo takmičenja na najvišem nivou. Nije isti pogled iz dvorca i iz brvnare. Prema tome, ako želimo dići sport na viši nivo, potrebne su nam investicije u infrastrukturu. Sarajevo s ovim kapacitetima, finansijskim, organizacijskim, ljudskim, može itekako brzo da ide na viši sportski nivo. Ali vlast mora stati iza infrastrukturnih projekata, to je osnovni preduvjet za bolje rezultate“, zaključuje Izet Rađo, dok novinar Ibrahim Muratović na kraju govori kako bismo se trebali ugledati na pozitivne primjere, poput Slovenije:
„Rekao bih da treba učiti od onih koji imaju rezultate i uspješni su u određenoj oblasti. Sarajevo i BiH mnogo bi mogli naučiti iz iskustava Slovenije, koja ima zavidnu sportsku infrastrukturu i vrhunske sportske rezultate. Sportska infrastruktura u Sloveniji dobar je primjer za sve, pa i za nas. Funkcionalna je, dostupna građanima i sportistima, a nije preskupa i neodrživa.“
(zurnal.info)
